Dok se svake zime Banjaluka guši u smogu, gradska politika uporno bira dnevnu politiku, prepucavanja i koalicije za izbore 2026. godine. Razlika između gradonačelnika i skupštinske većine praktično ne postoji.
Gradonačelnik je najavio i vanrednu skupštinu grada o zagađenju vazduha. Na tome je i ostalo.
Problem zagađenja vazduha u Banjaluci odavno je poznat, uzroci su jasno identifikovani, mjerenja se ponavljaju iz godine u godinu, a stručna javnost već dugo upozorava da su glavni zimski zagađivači individualna ložišta na drvo i ugalj, uz doprinos saobraćaja. Ipak, politička reakcija se svodi na saopštenja, apela građanima i minorne mjere koje ne dotiču suštinu problema.
Evropska praksa pokazuje da zagađenje vazduha u gradovima poput Banjaluke nije ni slučajno ni nerješivo.
Naprotiv — Ljubljana i Grac, gradovi slični Banjaluci po geografiji, klimi i strukturi zagađenja, već su dokazali da se problem može sistemski riješiti.
Isti problem: kotlina, zima i dim iz kuća
Banjaluka, Ljubljana i Grac dijele ključnu karakteristiku – smješteni su u kotlinama, sa čestim temperaturnim inverzijama tokom zime. To znači da se zagađenje ne raznosi, već ostaje zarobljeno iznad grada.
U sva tri grada glavni izvor zagađenja nisu fabrike, već individualna ložišta (drvo, ugalj), stari sistemi grijanja i saobraćaj kao sekundarni faktor.
Razlika nije u prirodi problema, već u načinu na koji su gradske vlasti reagovale.
Ljubljana: zabrane umjesto molbi
Ljubljana je prije petnaestak godina imala vrlo sličan zimski problem kao današnja Banjaluka. Ključni zaokret nije došao kampanjama, već konkretnim političkim odlukama.
Grad je:
- uveo stroga ograničenja loženja čvrstih goriva u urbanim zonama;
- masovno širio daljinsko grijanje;
- subvencionisao zamjenu starih peći;
- zatvorio centar grada za tranzitni saobraćaj.
Važno je naglasiti da Ljubljana nije čekala da građani sami “shvate problem”. Država i grad su preuzeli odgovornost, postavili pravila i omogućili alternativu.
Rezultat je danas vidljiv jer Ljubljana više nije sinonim za zagađen vazduh, iako je ostala u istoj kotlini i sa istom klimom.
Grac, zakon jači od navike
Ako je Ljubljana primjer postepenog i socijalno osjetljivog pristupa, Grac je primjer čvrste regulative.
Grad je godinama bio među najzagađenijima u Austriji upravo zbog loženja drva i uglja. Odgovor vlasti bio je jasan:
- strogi tehnički standardi za peći;
- zabrana zastarjelih ložišta;
- aktivne kontrole;
- niske emisijske zone za vozila.
Ključno je da su pravila provodili, čak i kada su bila nepopularna.
Danas Grac više ne krši evropske granične vrijednosti, iako se geografski ništa nije promijenilo.
Gdje je Banjaluka zapela?
Banjaluka već godinama tačno zna uzrok problema, ali izostaje ono što su Ljubljana i Grac imali, a to je politička odluka da se problem rješava, a ne samo objašnjava.
Umjesto zabrana, imamo preporuke; umjesto subvencija, sporadične projekte; umjesto kontrole, apel na svijest.
Poseban problem je što se fokus često pogrešno prebacuje isključivo na saobraćaj, iako mjerenja jasno pokazuju da zimski pikovi dolaze iz kućnih ložišta.
Električni autobusi i nove raskrsnice ne mogu riješiti dim iz dimnjaka.
Umjesto zaključka
Rješenje postoji, ali traži odluku.
Banjaluka nije specijalni slučaj. Nije “osuđena” na opasan vazduh zbog klime ili geografije. Ljubljana i Grac su dokaz da isti problem može imati potpuno drugačiji ishod.
Tamo su uvedena pravila, dok se u Banjaluci još pregovara. Tamo se ulagalo u grijanje, dok se ovdje i dalje loži improvizovano. Tamo su vlasti preuzele odgovornost, dok se ovdje problem prebacuje na pojedinca.
Ako je Ljubljana mogla u kotlini, može i Banjaluka. Pitanje više nije da li je moguće, nego da li postoji politička volja.