„Ljudi će bježati iz Sarajeva i Banjaluke, ne zbog posla, već zbog smrtonosnog onečišćenja zraka“, upozorio je još 2018. stručnjak za kvalitet zraka Martin Tais u intervjuu za BUKU.
Sličan apel danas je uputio profesor geografije Vedran Zubić, ističući da Sarajevo do 2050. godine možda neće biti pogodno za život. U svojoj objavi Zubić je naglasio da kratkoročne mjere poput „pranja cesta“ ili online nastave ne rješavaju osnovni problem: „Rješenje je struka i rigorozne mjere, a ne lažno prepucavanje.“ Kritiku je uputio i na račun dugogodišnje neadekvatne urbanističke i infrastrukturne politike, koja je značajno doprinijela alarmantnom zagađenju zraka u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Meteorolog Nedim Sladić također je reagovao, ističući da je prioritet praktično rješavanje problema okoliša i klimatskih pitanja, uz ulaganja u jeftinu i pristupačnu zelenu energiju.
Stanje u Sarajevu, Banjaluci, Zenici, Tuzli i drugim urbanim centrima odražava decenije zanemarivanja kvaliteta vazduha i neodrživih energetskih i urbanih politika. Glavni izvori zagađenja ostaju sagorijevanje uglja i drveta u domaćinstvima, stari i visoko zagađujući vozni park te industrijske emisije iz termoelektrana i metaloprerađivačkih pogona (World Bank, UNICEF, EEA). Procjene pokazuju da zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini uzrokuje više hiljada preuranjenih smrti godišnje. Stručnjaci upozoravaju da bi, bez hitnih i ambicioznih mjera, urbani život u Sarajevu, Banjaluci i Tuzli mogao postati ozbiljno ugrožen već do sredine vijeka.
Problem dodatno komplikuju klimatske promjene. Iako toplije zime mogu kratkoročno smanjiti potrošnju goriva za grijanje, sve učestaliji stabilni atmosferski uslovi, uz povećano stvaranje sekundarnih čestica iz NO₂ i SO₂, mogu dodatno pogoršati kvalitet vazduha. U gradovima smještenim u kotlinama, poput Sarajeva i Zenice, slaba disperzija zagađivača i dalje predstavlja ključni izazov.
Demografski i ekonomski trendovi također utiču na kvalitet vazduha. Bez prelaska na električna vozila i čistu energiju, urbano širenje i rast saobraćaja mogli bi dodatno povećati emisije PM2.5 i NO₂, dok bi potražnja za krutim gorivima u zimskom periodu ostala visoka.
Tri scenarija do 2050.
Analiza trendova i regionalnih modela omogućava tri projekcije:
1. Business-as-usual (BAU)
Bez dodatnih politika i ozbiljne tranzicije ka čistoj energiji, koncentracije PM2.5 mogle bi ostati veoma visoke, uz česta i dugotrajna prekoračenja zdravstvenih standarda, posebno tokom zimskih mjeseci. Do 2050. godine prosječne godišnje koncentracije u urbanim sredinama mogle bi porasti za 10–30%, dok bi broj preuranjenih smrti mogao premašiti 5.000 godišnje (EEA, IQAir).
U ovom scenariju život u gradovima bio bi trajno opterećen zagađenjem, s ozbiljnim posljedicama po zdravlje stanovništva, naročito onih koji nemaju pristup čistim energentima ili su primorani boraviti na otvorenom prostoru.
Ovakav trend je u skladu s regionalnim modelima za Zapadni Balkan, gdje emisije iz domaćinstava, saobraćaja i termoelektrana ostaju visoke, a klimatske promjene dodatno otežavaju disperziju zagađujućih čestica u kotlinskim gradovima.
2. Umjerena tranzicija
Ako se do 2040. godine postepeno zamijene kruta goriva čistim energentima, uvedu ograničenja za starija dizel vozila i uspostave zone niskih emisija, koncentracije PM2.5 mogle bi se smanjiti za 20–40% u odnosu na 2025. godinu. Takav pad značajno bi smanjio učestalost prekoračenja i zdravstvene rizike za građane (World Bank, EU integracijski planovi).
Ovaj scenario podrazumijeva postepeno, ali dosljedno smanjenje emisija kroz reformu grijanja, saobraćaja i industrije, u skladu s preporukama stručnjaka da upravo ti sektori imaju najveći utjecaj na zagađenje PM2.5.
3. Ambiciozan klimatsko-zdravstveni pristup
Potpuna elektrifikacija grijanja, eliminacija uglja u stambenom sektoru do 2035. godine te razvoj javnog transporta s nultim emisijama do 2045. mogli bi smanjiti prosječne koncentracije PM2.5 za 50–70%, uz rijetka prekoračenja standarda. Ovaj scenario zahtijeva značajna javna i privatna ulaganja, ali donosi najveće dugoročne koristi za zdravlje i kvalitet života (EEA, EU Clean Air Scenario).
Riječ je o pristupu koji prati najbolje prakse Evropske unije i globalne preporuke za poboljšanje kvaliteta zraka u urbanim sredinama.
Čak i u slučaju smanjenja emisija, klimatske promjene mogu i dalje otežavati disperziju zagađivača, posebno tokom zimskih inverzija. Bez snažne i dosljedne politike, PM2.5 bi mogao ostati ozbiljan problem i u narednim decenijama.
Zagađenje zraka u Bosni i Hercegovini više nije samo ekološko pitanje – ono je prije svega javnozdravstvena kriza. Intervencije u energetici, saobraćaju i urbanom planiranju ključne su za smanjenje štetnih posljedica po građane. Bez ozbiljnih politika i dugoročnih ulaganja, broj preuranjenih smrti će rasti, a klimatske promjene dodatno će pogoršati već ionako alarmantnu situaciju.