Nedostatak novca u fondovima solidarnosti, nerevidirane liste lijekova, liste čekanja.
Ovo je tek početak duge liste problema s kojima se suočavaju teško oboljeli pacijenti u Bosni i Hercegovini.
Kako do rješenja, koji je najbolji model finansiranja fondova solidarnosti i kako natjerati vlasti da više ulažu u zdravstvo bila je tema panel diskusije koju je u Sarajevu organizovao Mediacentar.
Učesnice su razgovarale o problemima pacijenata u Federaciji BiH, a koji se tiče finansiranja Fonda solidarnosti FBiH koji godinama od Vlade FBiH ne dobija dovoljno novca, na što su ukazivali i federalni revizori.
Zbog nedostatka novca brojni pacijenti umiru, ili im bolest napreduje.
Azra B. na federalnoj listi čekanja je već osam mjeseci.
“Ne mogu ja da zaključam moju bolest i da čekam godinu, terapija bi trebalo da bude dostupna u roku pod 24 sata”, rekla je Azra koja već 12 godina vodi borbu protiv karcinoma.
U međuvremenu finansiranje njenog lijeka za karcinom je preuzeo Kanton Sarajevo.
No, njoj je potreban i drugi lijek koji sebi ne može priuštiti.
“Dok sam živa, ja trebam 6300 eura svakih 21 dan. Ko to može priuštiti? Ja mislim tog nema”, dodaje Azra.
Na insistiranje prijateljica pokrenuta je humanitarna akcija, ali je odustala od tog načina prikupljanja novca za liječenje.
“Stara sam ja za to”, kaže Azra (70).
Kanton Sarajevo i Bosansko-podrinjski kanton jedina su dva od 10 u Federaciji koji preuzimaju pacijente s listi čekanja čime se stvara dodatna diskriminacija pacijenata u FBiH.
“Nažalost, iz ostalih osam kantona pacijenti nemaju priliku za lječenje. Osuđeni su na taj fond smrti kako ga zovemo i te liste smrti”, poručila je Alma Stefanišiv, predsjednica udruženja “Snaga”.
Osim nedovoljnih sredstava koje izdvajaju federalne vlasti problem je i to što ne postoji registar oboljelih od karcinoma i drugih teških bolesti pa su i planovi fonda neadekvatni.
Enida Glušac, predsjednica udruženja oboljelih od karcinoma “Renesansa” kaže kako nije fer prstom uperiti u jednu instituciju jer su svi krivi i odgovorni što Fond solidarnosti nema dovoljno novca da svim oboljelim omogući adekvatne, moderne i besplatne lijekove.
Upozorava i da zbog profesionalnih žalitelja pojedini tenderi padaju, pa fond u slučajevima kada ima novac za lijekove umjesto kupovine po jeftinijoj cijeni mora refundirati pacijentima terapiju plaćenu po komercijalnoj cijeni.
“Da je fond na vrijeme obezbijedio taj lijek, da ga je na vrijeme nabavio, taj lijek bi koštao sigurno tri puta manje. Razmislimo o tome o kojoj količini lijekova i o kojoj sumi novca se radi koji je mogao biti pametnije potrošen. Dakle, to je bačen novac”, kaže Glušac.
Kaže i kako kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja i resosiguranja posluju sa suficitom što je nonsense dok pacijenti prodaju imovinu kako bi se liječili.
“Njihov suficit u stvari govori samo o njihovom neznanju, nekompetentnosti i lošem poslovanju. Njihov suficit znači da su nenamjenski trošili sredstva. Znači da sredstva koja su im bila povjerena nisu uložili u prave svrhe. Njima je dato tačno onoliko sredstava koliko im je potrebno za tekuću godinu da se raspodijeli u određene stvari”, naglasila je Glušac.
Kako do rješenja?
“Ovdje se nešto hitno mora uraditi”, kaže Stefanišiv.
Udruženja oboljelih predlažu brojna rješenja za promjenu načina finansiranja fonda solidarnosti.
“Republika Srpska ima razne podfondove, i kod nas je moguće napraviti posebne fondove za naprimjer oboljele od karcinoma i drugih bolesti”, predlaže.
Jedno od rješenja moglo bi biti i da se novac od akciza na cigarete, alkohol, šećer i druge nezdrave proizvode preusmjeri u fond.
“Kad bi se izdvajao jedan dio, samo 0,05% od tih akciza i preusmjeravao u zdravstvo, vjerujte, to bi milioni bili koji bi išli u Fond soldarnosti. Ali nema političke volje, evo mi se trudimo, stalno pišemo inicijative Domu naroda, prema parlamentu”, dodaje.
Problem bi bio manji i kada bi se ukinuo PDV na donirane lijekove ili za rješavanje viškova koje farmaceutske kompanije poklanjaju drugim državama.
“Ili da se PDV od lijekova vraća u zdravstvo. Puno je opcija i rješenja samo nedostaje dobre volje”, dodala je Stefanišiv.
Osim volje u redovima donosilaca odluka je i puno neznanja. Podsjeća da su se parlamentarci hvalili da će izdvojiti 100 miliona za liječenje oboljelih, ali da je novac na kraju otišao u druge svrhe.
“Većina od tih novaca je otišla za otplatu dugova Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru”, kaže Stefanišiv.
Novinarka Melani Isović je predstavila priču o posebnom podfondu Fonda solidarnosti RS “Duša djece” iz kojeg se finansira liječenje oboljele djece u inostranstvu.
“Sredstva se prikupljuju solidarno izvajanjem 0,25% od plata dijelom iz budžeta Republike Srpske i 5% od kupovine luksuznih automobila”, pojasnila je Isović.
Predstavnice oboljelih saglasne su da bi ovaj način finansiranja bio primjenjiv i u Federaciji BiH, ali da trenutno za to ne postoji politička volja.
“Mi smo išli po institucijama, imali sastanke i nudili određena rješenja koja su stvarno adekvatna”, rekla je Stefanišiv.
Pacijentice su još jednom podsjetile i da u Federaciji BiH lista lijekova nije revidirana od 2019. pa tako lijek koji se u svijetu koristi za 30 vrsta oboljenja, u FBiH se može koristiti za dva ili tri.
Okupljene su poručile da im vlast često uzima dostojanstvo, ali i da im je u njihovoj borbi potrebna i pomoć medija koji bi o ovoj temi trebalo redovnije i temeljnije izvještavati.