Nagradu Global Teacher Award 2022. primio je u Indiji, a jutros u studiju N1 održao je sebi svojstveno predavanje.
Brojni su kriteriji koje je Zubić ispunio za laskavu nagradu koju je donio u Bosnu i Hercegovinu, a pri procesu nagrađivanja posbeno je bio bitan njegov inovativan pristup obrazovanju tokom pandemije, kao i promocija obrazovanja, kojoj redovno svjedočimo.
Osim priznanja, kao posebnu nagradu izdvaja putovanje Indijom, na kojem je, kako kaže, mnoge naučio dosta stvari o Bosni i Hercegovini. Tako se i na uručenju važne nagrade, osim na engleskom, prisutnima obratio i na maternjem jeziku, kako bi, kako je rekao, bio pravi ambasador svoje zemlje.
Osim što je odličan ambasador vani, Zubić je i konstruktivni kritičar unutra. Tako je u programu N1 uslijedilo njegovo svojevrsno predavanje sa ciljem odgovora na pitanja koja naše prostore muče već godinama: Zašto smo zaglavljeni u obrazovnim sistemima koji ne podstiču kritičko razmišljanje i ima li nade za obrazovne institucije iz kojih dopiru snimci zlostavljanja obrazovnih radnika?
“Deset godina uopšte ne koristim udžbenik: Kad će u njima biti pandemija, sukob u Ukrajini? Nikad!”
“Mi obrazovanje doživljavamo kao rekreativnu nužnost. U našim učionicama stvari se nisu puno promijenile od sedamdesetih. Tada vam je prozor u svijet bio udžbenik. Kod nas se još uvijek priča o udžbenicima. Ja deset godina udžbenik uopšte ne koristim. Šta to sada ima u udžbeniku kada vi imate trenutnu infomaciju? Kad će u našim udžbenicima biti pandemija, inflacija, recesija, sukob u Ukrajini – kad će se to desiti u našim udžbenicima? Nikad, ni za 30 godina! Kakavo je to ograničavanje nastavnim planom i programom kad se sad nešto dešava, primjerice u Turskoj? Da li to djeca u gimnaziji trebaju slušati? Pa kad će ako neće tada?”, upitao je.
Najvažnije je, podcrtao je, učenike naviknuti da stvaraju kritički sud i iznose mišljenje.
“Sa kritičkim sudom razmišljat će i za koga treba glasati. Ali, da li to nama treba, to je pravo pitanje? Obrazovanje je tačno tamo gdje oni žele da bude, ništa nije slučajno”, rekao je, citirajući profesora Damira Marjanovića, a misleći na vladajuće.
Ništa se nama, naglasio je, nije slučajno desilo u obrazovnom sistemu.
“Nekad imam osjećaj da nas svjesno žele zaglupiti kako bi ostali samo oni koji će se baviti manufakturom i čuvati babe po Njemačkoj. Da li se mi školujemo da budemo najamni radnici u Njemačkoj? Da nas kombijima razvoze po Bavarskoj? Jesmo na to spali od države koja je proizvodila sve i svašta? Sad se divimo kad napravimo eurokrem, e to je naše obrazovanje!”, naveo je Zubić.
“Zagrlite dijete, čuvajte ljude”
Izgubio se, dodao je, odnos poštovanja prema radniku u obrazovanju. O tome svjedoči i brutalan snimak zlostavljanja profesorice u Srbiji.
“U toj učionici je grb Republike Srbije. Radnik iza koga stoji grb države je službenik kojeg država štiti. Zato što već 25 godina imate situaciju da radi ko šta hoće, da su djeca naučila da se diploma i posao može dobiti i na drugačiji način – onda smo došli i do situacije da kažemo šta će meni ta škola i ta žena koja možda vozi Golfa 2 i ima platu od 500 eura, kad lokalni švercer može više zaraditi”, izjavio je.
Ne budu li takvi učenici kažnjeni, naglašava – slijedi milion sličnih problema. One, nastavio je, koji smatraju da im škola i obrazovanje ne trebaju, od tamo treba i udaljiti.
“Zagrlite dijete. Čuvajte ljude, oni su sve što imamo. Djeco, naučite valorizirati svoj geografski prostor da ga previše ne eksploatišete i ne uništite”, poruka je za kraj.