Dobro poznata banjalučkoj publici, muzička skupina Zoster nastupiće 12. i 13. decembra u KSB-u (Banjalučki studentski klub). Tom prilikom predstaviće svojim fanovima najnovije pjesme koje su objavljivali tokom ove godine, poput “Ne okrećem se tata”, “Najgori”, “Samo reci ne”, ali i stare hitove koji slušače kvalitetne muzike ne ostavljaju ravnodušnim. Za mnoge, Zoster je na samom vrhu regionalne muzičke scene, mada Mario i ekipa iz Zostera na muziku ne gledaju kao na sportsku disciplinu, već se trude da svoj rad umjetnički predstave na najbolji mogući način i da njihove pjesme ne budu samo zabavljačkog karaktera. Mario je angažovan i kao glumac, pa se može kazati da je svestran umjetnik, mada je muzika njegov prioritet, a bend i svirke dječački san koji je kao zreo čovjek uspio da dosanja. O umjetnosti, muzičkoj karijeri i angažovanju u grupi Zoster više detalja je otkrio frontmen benda Mario Knezović u razgovoru sa novinarom magazina Buka.
Bliži se najnoviji nastup benda Zoster u Banjaluci. Da li će biti nekih novih performansa i scenskih iznenađenja kojima ćete počastiti publiku gladnu odličnih dešavanja i muzike?
Mario: Neće, jer mi nismo performativan i scenskim iznenađenjima sklon bend. Mi samo stojimo i gledamo kako postojimo. Prisutnost je ono što obećavamo.
Vi ste rado viđeni u Banjaluci. Kako percipirate banjalučku publiku u odnosu na vaše stvaralaštvo?
Mario: U Banjaluci smo nastupili prvi put nekad 2002. godine i to je bilo naše prvo gostovanje van Mostara i Hercegovine i otad seže naša povezanost. Osjećamo se da smo među svojima i da smo voljeni. Radujemo se Banjaluci.
Rock publika vas karakteriše kao jedan od najboljih bendova u državi, kojih, istina za volju, i nema mnogo. Koliko je, zapravo, jednom bendu potrebna podrška od strane ljudi koji utiču na medije da bi muzičari dobili mjesto pod suncem i da li ste vi imali dovoljno te podrške?
Mario: Važno je da postoje mediji koji promoviraju muziku koja nastaje iz potrebe za izražavanjem, a ne samo pukom zabavom. Smisao svemu što radimo daje publika i ta interakcija nas nadahnjuje da dalje stvaramo. Mediji su tu da to prepoznaju i da budu medij između stvaraoca i publike. Sve je važno, i publika, i mediji, i stvaraoci.
Da li postoje državni bendovi i izvođači, to jeste državni umjetnici, i šta bi takvima bila svrha postojanja?
Mario: Mi se zezamo da smo državna grupa, jer članovi benda su iz cijele BiH. Mislim da i ako postoje državni bendovi i izvođači koji su pod pokroviteljstvom države da je to poprilično tužno za iste, jer nikad neće znati koliko zaista njihov rad vrijedi.
Da li bi muzičari i umjetnici trebali da se više bave politikom?
Mario: Zavisi. Ako imaju kapacitet za bavljenje politikom, onda zašto da ne. To vrijedi i za sva druga zanimanja i pozive. Da parafraziram: da li bi liječnici i zdravstveno osoblje trebali da se više bave politikom?
Da li umjetnička scena zavisi od političke scene?
Mario: Sve je povezano. U totalitarnim režimima sigurno da zavisi. U našem slučaju, slučaju benda Zoster, ne zavisi. Mi pričamo svoju priču bez obzira ko je na vlasti.
Kako da se “probiju” mladi bendovi koji nemaju podrške od strane medija i kako da dođu do publike ako nemaju finansijsku mogućnost da snime materijal, kakav god on bio?
Mario: Danas zahvaljujući društvenim mrežama mladi bendovi ne moraju biti u milosti ili nemilosti medija. Ako prave dobru muziku, ona će naći svoj put do publike, prije ili kasnije. Što se tiče snimanja materijala, to je u današnje vrijeme najmanji problem, jer danas možete kući na svom kućnom računalu napraviti bolji snimak nego u studijima prije tridesetak godina. Dakle, ako imate dobar sadržaj naći ćete i način u kojoj formi da ga objavite i on će naći svoj put do publike, jer nam današnja tehnologija daje mogućnosti kao nikad dosad.
Mogu li i žele li im pomoći starije kolege koji su već stekli popularnost ili zbog čega to ne čine?
Mario: Nema tu pomoći ako nemate sadržaj. Samo rad pomaže. Ako imate sadržaj i ako ga stavite u odgovarajuću formu, doći će sve na svoje mjesto.
Najnoviji album koji trenutno promovišete prepun je zanimljivih tekstova koje u sebi sadrže pojmove koji se mogu tumačiti na različite načine. Da li imate osjećaj da nekada i niste dovoljno shvaćeni od strane publike?
Mario: Nemam,o jer smo i ostavili taj prostor publici. Svi ti različiti doživljaji su osobni i svaki daje novu vrijednost našem djelu. Tako se i ostvaruje komunikacija nas i svakog slušatelja osobno. I to je najveći kompliment za nas, taj doživljaj pojedinca koji nas je pustio u svoj život.
Tvoja persona se pojavljuje i u mnogim filmskim projektima. Jedan od njih je i serija Koža, u kojoj tumačiš lik inspektora. Kako je došlo do te saradnje i da li vam je ta uloga “legla” ili biste možda više voljeli da igrate lika koji je na onoj drugoj strani zakona?
Mario: Predivno iskustvo je bilo snimati seriju “Koža”. Saša Hajduković je ozbiljan umjetnik i privilegija je kada dobijete povjerenje od njega. Bio sam na kastingu i očito da sam zadovoljio, čim sam dobio ulogu. Nemam neke posebne likove koje bih želio igrati. Dobijem zadatak i nastojim ga što bolje uraditi.
Pomalo je tematika te serije mračna. Da li mislite da možda ponekada i mnogo mračimo i da je stvarnost ipak malo svjetlija? Imamo mi razloga za svjetlije misli?
Mario: Tematika neke serije nije nužno odraz stvarnosti. Kada je mračna, ne znači da stvarnost nije svjetlija, ni kada je vesela, ne znači da stvarnost nije mračnija. Ja sam optimist i neko ko smatra da je život dar i radost sam po sebi unatoč svim lošim vijestima. Imamo razloga da budemo svjetlo, samo ne zna ga svako upaliti.
Čini se da ste u naponu inspiracije. Kad će novi album?
Mario: Nadam se da nismo i da je vrhunac još daleko (smijeh). Novi album će biti tokom 2026. godine.