Njemačka prolazi kroz najtežu industrijsku krizu od kraja Drugog svjetskog rata, a njen dugo hvaljeni izvozno zasnovani model rasta, poznat kao “čudo trgovine”, rapidno se urušava.
Francuski ekonomski komentator Nicolas Doze ocjenjuje da je “sve što je pokretalo njemačku mašinu, stalo” te zaključuje da Berlin danas plaća cijenu “modela koji više ne funkcioniše”.
Podaci koje prenose francuski LCI i Njemačka industrijska federacija (BDI) pokazuju razmjere sloma u industrijskom sektoru zemlje koja je decenijama bila motor evropske privrede.
Industrijska proizvodnja u padu već četiri godine
Prema BDI-ju, industrijska proizvodnja u Njemačkoj bilježi pad četvrtu godinu zaredom, što prevazilazi dubinu recesije iz 2008. kao i šok pandemije 2020. godine. Federacija otvoreno govori o “ekonomiji u slobodnom padu”, upozoravajući da je nepovoljan trend postao strukturalan, a ne privremen.
Najveći udar pretrpio je automobilski sektor, tradicionalna kičma njemačke industrije. Tokom samo jedne godine izgubljeno je 49.000 radnih mjesta, što BDI opisuje kao “socijalno krvarenje” u sektoru koji zapošljava više od milion ljudi.
U situaciji kada se Evropa približava zabrani prodaje automobila s motorima s unutrašnjim sagorijevanjem do 2035., njemački proizvođači suočeni su s brutalnom konkurencijom kineskih električnih vozila i baterija.
Njemački ekonomski rast ostao je zaglavljen na nultoj tački, ispod prosjeka Evropske unije, dok javni dug raste i sada iznosi oko 65 posto BDP-a. Privreda koja je decenijama živjela od snažnog izvoza, koji je činilo gotovo 40 posto njenog BDP-a, sada se suočava s modelom koji više ne generira razvoj.
Zašto je došlo do sloma?
Nicolas Doze navodi niz dubinskih strukturnih razloga koji su se istovremeno poklopili:
Energetski šok nakon gubitka ruskog gasa, zbog čega su cijene energije za industriju eksplodirale i učinile proizvodnju nekonkurentnom.
“Zeleni” pritisak i loše pozicioniranje u tranziciji, gdje Njemačka značajno zaostaje za Kinom u proizvodnji električnih vozila i baterija.
Globalni pritisci, uključujući kinesku dominaciju u izvozu i američki Inflation Reduction Act, koji agresivnim subvencijama privlači industrijske investicije u SAD.
Demografski pad i birokratija, zbog kojih je sve teže naći radnu snagu, dok kompanije prijavljuju sporost administracije i rast troškova rada.
Prema Dozeu, riječ je o historijskom kraju modela koji je Njemačkoj donosio uspjeh više od pola stoljeća.
Projekcije pokazuju da bi nezaposlenost u Njemačkoj mogla dostići šest posto do 2026. godine, što je nivo nezabilježen u modernoj eri njemačke privrede. Zbog toga jačaju pritisci na koaliciju kancelara Olafa Scholza da hitno pokrene sveobuhvatan paket podrške industriji, koji pojedini stručnjaci već nazivaju “industrijskim Marshallovim planom”.
Kriza u najvećoj evropskoj ekonomiji već se prelijeva na ostatak Unije. Njemačka svojim slabim rastom povlači evropsku privredu prema dole, dok Francuska, zahvaljujući jačanju u sektoru avioindustrije i usluga, prvi put nakon dugo vremena dobija relativnu prednost.
Pad njemačke industrije tako ne predstavlja samo unutrašnji ekonomski problem Berlina, već i ozbiljan izazov za stabilnost i konkurentnost cijele Evropske unije.