Republika Srpska nastavlja da se suočava s dramatičnim odlaskom stanovništva. Prema nezvaničnim procjenama, u posljednje dvije decenije ovaj entitet napustilo je oko 400.000 ljudi – najviše mladih, obrazovanih i radno sposobnih građana. Dok medicinski radnici, inženjeri, vozači, konobari i drugi stručnjaci odlaze u potrazi za normalnim životom, političari ostaju čvrsto vezani za svoje pozicije.
Građani jasno poručuju da je situacija neodrživa.
„Nema posla, slaba primanja… omladina mora ići. Šta očekivati u ovakvom društvu“, govore Prijedorčani.
„Bio sam u Hamburgu kod ženinog brata – otišao je da nađe bolji život“, kaže Bijeljinac.
Drugi dodaje: „Naši političari ne odlaze – njima je baš lijepo, ruke su im sve dublje u džepovima.“
Partijska knjižica važnija od indeksa
Politička analitičarka Tanja Topić kaže da je sistem kreiran tako da mladim i obrazovanim ljudima ne ostavlja prostor.
„Ako nemate člansku kartu partije, sva vrata su vam zatvorena. Otvoreni su vam samo granični prelazi. Političari neće otići jer su van BiH anonimni i beznačajni – ovdje jedino mogu biti gospodari života i smrti“, poručuje Topićeva.
Na isto ukazuje i analitičarka Ivana Marić, ističući da je politika postala utočište za najlošije kadrove.
„Nekada su političari bili najbolji, najškolovaniji ljudi. Danas su to ljudi s lažnim ili sumnjivim diplomama, potpuno nesposobni za tržište rada. Kad ispadnu iz politike, završavaju na birou jer ih niko neće zaposliti“, kaže Marićeva.
Sposobni odlaze, nesposobni ostaju
Sociolog Vladimir Vasić upozorava da ovakav trend predstavlja ozbiljnu prijetnju budućnosti Republike Srpske i BiH.
„Mladi ne odlaze jer žele da putuju, nego zato što nemaju osnovne uslove za egzistenciju“, ističe on.
Dodaje da se zbog masovnog odlaska mladih BiH približava opasnoj tački:
„Već smo stara zajednica, mortalitet je visok, a mladi jedva čekaju priliku da odu. Ako se ovako nastavi, zapadamo u depopulaciju kakvu nećemo moći zaustaviti.“
Ko će sutra raditi – a ko glasati?
Dok oni koji nose ovu zemlju na leđima odlaze, ostaju oni koji joj – kako građani slikovito kažu – „sjede na vratu“.
Ako se trend nastavi, postavlja se ključno pitanje:
Ko će sutra raditi, stvarati i puniti budžet? A ko će uopšte birati političare koji ostanu?
Odlazak mladih više nije samo ekonomski problem – postao je pitanje opstanka društva.