Velika pop diva Josipa lisac sinoć, 27. novembra, nastupila je u beogradskom Sava centru. Tom prilikom izvrsni prateći orkestar svirao je nove, ali i stare pjesme koje je za Josipu pisao nikada prežaljeni Karlo Metikoš, a u pauzama Josipa je čitala poeziju i kazivala dirljive priče o svojim počecima sa grupom O’Hara i nastanku kultnog albuma “Dnevnik jedne ljubavi”.
Za izlazak po jučerašnjem vremenu bio je potreban zaista poseban povod, a ništa nije odgovaralo slučaju bolje od koncerta Josipe Lisac – prvog, nakon trijumfalnog nastupa u Botaničkoj bašti “Jevremovac” u avgustu prošle godine. Ovog puta, kao mjesto muzičkog okupljanja poslužio je Sava centar, čiju su Plavu dvoranu rekordnom brzinom popunili pravi cjenitelji lika i djela najveće jugoslovenske pop dive. U iščekivanju prvih tonova, na video-bimu su se nizale fotografije iz privatne arhive, na kojima Lisac uživa u društvu svoje životne ljubavi, pokojnog kompozitora Karla Metikoša, koji je pisao i producirao njen kultni album, “Dnevnik jedne ljubavi”.
U pratnji benda, koji čine priznati klavijaturista i kompozitor, Toni Starešinić, džez bubnjar/perkusionista Borna Šercar, basista Davor Črnigoj, kao i džez gitarista Elvis Penava, Josipa se odmah upustila u svoj najsvježiji singl “Zamisli”, zajednički napisan sa Alkom Vuicom. Uprkos tome što je koncert bio “sjedeći”, energija u vazduhu je bila opipljiva, nagovještavajući veče za pamćenje.
Kako je odzvonio posljednji takt uvodne pjesme, Lisac je pozdravila Beograd dirljivim riječima, naglašavajući kako joj je “i poslije nebrojene količine nastupa, uvijek drago da pjeva u Sava centru pred publikom koja je uvijek znala kako da ispravno uzvrati i ocijeni njeno stvaralaštvo”.
“Poznajem vas sve odavno”, naglasila je nakon glasnih ovacija, prije nego što će se upustiti u džez interpretaciju pjesme “Sreća” i evergrin jugoslovenskog progresivnog popa, “O jednoj mladosti”.
Zahvaljujući naporima benda, mnoge od čuvenih pjesama, poput “Danas sam luda” i “Hazarder” predstavljene su u novom ruhu, šarajući od energičnog gitarskog zvuka, pa sve do poletnog vokalnog džeza, gdje je Lisac briljirala svojim beskrajno dinamičnim, baršunastim vokalom. Kultni status njenog rada s početka sedamdesetih opravdan je višestruko, odjekujući Sava centrom na radost svih posjetilaca.
Ako je gracija s kojom je uplovila u omiljene “Vjerujem ti sve” i “Gdje Dunav ljubi nebo” bila posve očekivana od umjetnice njenog kalibra, niko nije mogao ni da nasluti da će Lisac iskoristiti čak i vrijeme između pjesama da bi priredila pravi šou. Od neobaveznog ćaskanja i čitanja poezije sa članovima benda, preko dirljivih priča o svojim počecima sa grupom O’Hara i nastanku “Dnevnika…”, pa sve do monologa o najvažnijem – glamuru, muzici, slobodi i buntu – karakter joj nije dozvolio da ijedan trenutak prepusti slučaju.
Vrhunac večeri dolazi upravo tokom jednog od takvih “predaha”, kada na scenu izlazi Džordži, alt-pop zvijezda nove generacije, kako bi uručio Lisac nagradu “Žena godine” od magazina Harper’s Bazaar.
A za kraj, uslijedilo je najbolje iz bogate diskografije. “Magla” je učinila nemoguće, vrativši na trenutak magiju sedamdesetih; žustra “Make Up” je, uz maratonski solo na bubnjevima, pokazala sklonost ka eksperimentisanju; dok je “Ležaj od suza” poslužio kao ultimativna demonstracija vokalne nadmoći pop dive koja odlučno korača kroz osmu deceniju života.
Umjesto bisa, bend pod vođstvom Lisac, zatvara krug ponovnim izvođenjem njene najnovije pjesme prije nego što će gromoglasne ovacije zapljusnuti dvoranu. I mada je njen status kao jedne od najvećih žena na regionalnoj muzičkoj sceni neupitan, stav Lisac po tom pitanju je oduvijek bio skroman – ništa od toga ne bi bilo da nije publike, koja ju je prepoznala, prihvatila i zavoljela.