Nakon požara koji je zahvatio Vjesnikov neboder u Zagrebu, društvene mreže preplavile su razne teorije zavjere – od tvrdnji da će gradonačelnik Tomislav Tomašević „odmah prodati zemljište“, do ideja da je požar navodno podmetnut radi nekretninskih interesa. No, nijedna od tih tvrdnji nema utemeljenje, a posebno ne ona o statusu kulturne zaštite.
Neboder nije bio zaštićeni spomenik kulture
U stručnim krugovima povela se rasprava o tome je li Vjesnikov neboder arhitekte Antuna Ulriha nekad uživao status zaštićenog kulturnog dobra. Iako se neki arhitekti i građani prisjećaju da je „ranije bio pod zaštitom“, ta informacija nije tačna — neboder nikada nije imao status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra.
„Možda je samo bio dio šireg obuhvata zaštićene istorijske cjeline grada, koja je ranije bila veća nego danas“, napisao je jedan učesnik rasprave
Ni formalni izostanak zaštite ne umanjuje arhitektonsku vrijednost nebodera niti njegov simbolički značaj za Zagreb. No, čak i da je bio zaštićen, to ne bi garantiralo da bi bio dobro održavan — brojne zaštićene zgrade u javnom i državnom vlasništvu nalaze se u lošem stanju, poput nekadašnje vojne bolnice u Krvavici.
Da li je Ulrihov neboder bio kopija?
U Zavodu za zaštitu spomenika Grada Zagreba godinama je postojao stav da Vjesnikov neboder ne treba pojedinačno štititi, a prema usmenim predajama, konzervator Aleksander Laslo smatrao je da se radi o kopiji stranog arhitektonskog rješenja.
Zaista, neboder je izgledom podsjećao na njujorški Lever House, što je naročito vidljivo na starijim fotografijama. Ipak, i neka druga zagrebačka djela arhitekture koja su danas zaštićena također vuku jasne paralele sa stranim uzorima, pa ovaj argument nije presudan.
Ni autor nije bio zadovoljan izvedbom
Zanimljivo je da ni sam arhitekta Antun Ulrih nije bio oduševljen izvedbom. Njegov prvi projekt iz 1956. godine predviđao je širu i nižu zgradu, skladno povezanu s nižim tehnološkim i pogonskim dijelom. Tokom realizacije, proporcije su znatno izmijenjene.
Neboder je dovršen 1972. godine i u to vrijeme bio jedinstven u ovom dijelu Evrope. Najsličnija zgrada s tako modernom fasadom tada je postojala tek u Švicarskoj.
Zaključak: Umjesto zavjera – loše održavanje
Iako teorije zavjere imaju velik odjek na društvenim mrežama, stručnjaci se uglavnom slažu da se priča oko Vjesnikovog nebodera, kao i mnogih drugih zagrebačkih nekretnina, svodi na – dugogodišnje loše održavanje i nebrigu vlasnika.
U Zagrebu nije ovo jedini objekt koji je postao žrtva zapuštenosti, pa je požar u Vjesnikovom neboderu ponovo otvorio pitanje odgovornosti u upravljanju privatnim i poslovnim prostorima.