“Mislili smo da je faza”, kaže Snježana Kecman iz Banjaluke govoreći o prihvatanju seksualnosti svoje kćerke.
Anđela, njena mlađa kćerka, imala je 16 godina kada je jednog dana u vrijeme ručka odlučila roditeljima saopštiti da ne očekuju od nje da će imati dečka i da će se udati.
Njeni životni izbori kosili su se sa nametnutim heteroseksualnim normativima.
“Kada je ušla u dnevni boravak rekla je – ja se osjećam kao lezbejka.”
Na tu rečenicu Snježana i njen suprug tada nisu obraćali previše pažnje.
“Mi to tada nismo prihvatili ozbiljno. Mislili smo da je to neka dječja pubertetska faza, da će to nju proći, da ona još uvijek nije pronašla sebe. Jer smo tada znali da ona nije imala nikakav seksualni kontakt ni sa muškarcem ni sa ženom i da ona i ne zna šta je ljubav”, prisjeća se Snježana.
Kako je vrijeme odlazilo, Snježana i Anđelin tata vidjeli su da “faza” ne prolazi i da im je kćerka ustrajna u svojim izborima. Nakon nekoliko godina od prve rečenice i samoprihvatanja njihove kćerke, počeli su ozbiljno razmišljatiti o onome što im je rekla.
“Kako je vrijeme proticalo, ona je i dalje nama govorila da je lezbejka i da se osjeća kao lezbejka. I onda smo mi počeli to da svatamo i posmatramo ozbiljnije i da i mi sazrijevamo zajedno sa njom.”
“I onda smo negdje sa njenih 18, 19 godina to prihvatili”, govori Snježana kroz osmijeh dodajući da se taj čin desio sam od sebe.
Čak 72% LGBTIQ osoba doživjelo nasilje u porodici
Snježanina podrška nije uobičajen primjer odnosa roditelja prema svojoj LGBTIQ djeci. Prema istraživanjima većina pripadnika zajednice doživjela je nasilje u porodici.
“Kroz upitnik namijenjen LGBTI osobama utvrđeno je da je 72% osoba doživjelo neki oblik nasilja u porodici, od čega su sve osobe koje su doživjele nasilje odgovorile da su, pored nekih drugih oblika, doživjele psihološko nasilje. U preko 60% slučajeva počinitelji nasilja su roditelji”, navodi se u istraživanju Sarajevoskog otvorenog centra “LGBTI osobe u sistemu zaštite od nasilja u porodici” autorice Amine Dizdar.
U periodu od 2019. do juna 2023. godine SOC-u je prijavljeno ukupno 16 krivičnih djela nasilja u porodici na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Tek svaka četvrta LGBTIQ osoba svoju orijentaciju saopšti i muškom roditelju, a među njima je i Anđela.
Snježani i njenom suprugu je neshvatljivo da roditelji vrše nasilje nad djecom, a posebno zbog njihove seksualne orijentacije.
Trenutak pomirenja sa onim što jeste njihova kćerka otvorio im je i brojna pitanja – da li su neke stvari mogli vidjeti i sami, i da li su osjećali svoje dijete.
“I onda, kada smo razmislili godinama unazad, shvatili smo da je ona uvijek bila drugačija. Da je bila senzibilnija, osjetljivija, povučenija i zatvorenija među mnogom djecom.”
U Bosni i Hercegovini društvo nije blagonaklono prema pripadnicima/ama LGBTIQ zajednice, a ne postoje ni sistemska rješenja za edukaciju populacije o životu i problemima LGBTIQ osoba.
Snježana nikada nije ni pomislila da vrši nasilje nad kćerkom, ali je pomišljala da bi to nasilje mogao izvršiti neko drugi.
“Meni kao majici je prvo bilo teško jer sam se plašila za nju i za njenu sigurnost. I da li će ona moći da ostvari sebe kao ženu, da bude sretna i da bude sigurna”, dodaje Snježana.
Istraživanja Sarajevskog otvorenog centra pokazuju da roditelji LGBTIQ osoba posežu i za pseudonaučnim “terapijama” za koje smatraju da će na taj način promijeniti seksualno opredjeljenje djeteta.
Za Snježanu je to besmisleno i poniživajuće. Svjesna je da mnoga LGBTIQ djeca prolaze kroz takve oblike nasilja i odbacivanja. Upoznata je i sa činjenicom da očevi teže prihvataju drugačiju seksualnu orjentaciju djece u odnosu na nametnute forme.
I u njenoj porodici je bilo slično, ali sa sretnim krajem.
“Mom suprugu je trebalo puno duže da to prihvati, jer on je još strožih načela i iz tradicionalne porodice gdje je to nepojmljivo. Međutim, vremenom i on je shvatio i to me je najviše oduševilo, da je i on prihvatio”, govori Snježana ne skrivajući osmijeh na licu što je njena porodica nakon autovanja jača.
Sada je uvjerena da će Anđela biti srećna i da će zasnovati svoju porodicu bez potrebe da živi paralelne živote.
“Naći će neku ženu s kojom će ona biti srećna i ostvarena. A kako će ostvariti svoj potomak, ja to stvarno ne znam. Može naći surogat majku, može na usvajanje…Ne znam, to je mi sad daleka priča. Ali ja već sada vidim u budućnosti da će moja Anđela biti sretna, i to je nama dovoljno”, dodaje Snježana.
Kao roditelje lezbejke Snježanu i njenog supruga brine samo jedna stvar – koliko je sigurna zbog homofobne sredine, okruženja punog osuđivanja i neprihvatanja.
Dok razgovaramo čujemo osmijehe drugih roditelja koji su se okupili na redovnom druženju LGBTIQ osoba i njihovih roditelja koje organizuje “Grid zagraljaj”. Mnogi roditelji iz straha ne pristaju govoriti javno. No, Snježana je odlučna da javno stane iza svoje kćerke. Upitana zašto joj je to bitno, odgovara da ne želi da sutra neko u njenoj kćerki vidi samo jedan dio identiteta.
“Vidjeće samo lezbejku, a ja, kad pogledam tu Anđelu, prvo vidim da je to moja ćerka, ali i da je to jedna osoba koja je toliko širokog spektra zanimanja, puna empatije, humana prema životinjama, prema ljudima, starijim i nesposobnim licima, savremena djevojka”, govori Snježana dok joj je usta šire stvarajući pokoju boru na čelu.
S ponosom ističe da je njena kćerka samostalno naučila i dva strana jezika – engleski i njemački.
“Jedna savršena, sposobna djevojka”, kaže nam ne skrivajući da je subjektivna.
U žaru sa kojim priča o svom djetetu skriven je školski primjer prihvatanja i bezuslovne podrške.
Posebno je osjetljiva na one koji nisu bili Anđeline sreće – da ima ljubav i podršku oba roditelja. Zato Snježana širom otvara vrata svoje kuće za svu LGBTIQ djecu.
“Kroz Anđelu sam upoznala i druge LGBT osobe i shvatila koliko su to zdravi mladi ljudi koji imaju toliko daleke ciljeve i poglede, moderne, sposobne, ali ih niko ne gleda kroz to, nego samo kroz to kako se autuju.”
Vjeruje da postoji još mnogo roditelja koji bi podržali svoju djecu kada bi im se autovala. Priznaje da je i sama mnogo učila i rasla upoznavajući zajednicu.
Kada uporedi svoja znanja i senzibilet prema zajednici sada i u trenutku kada je čula rečenicu koju je dugo zanemarivala, vidi veliku razliku.
“Ja ne kažem da sam ja vaspitala moju djecu, ali s pravom sada mogu reći da su moja djeca u mnogo čemu mene razvila i nadogradila. Ja sam uz svoju djecu rasla i nisam ostala zatvorena u onom nekom mračnom balkanskom kutku i drago mi je zbog toga.”
Njena je kćerka izašla iz ormara, ali istovremeno Snježana je, kako kaže, izašla iz ćoška.
“I sada lakše živim.”
Zakoni, ali i Ustav BiH svim osobama garantuje jednakost i zaštitu od diskriminacije, ali u praksi mnogi žive u sjeni diskriminacije i neravnopravnosti. Zbog toga je broj onih koji s porodicom otvoreno govore o svojoj seksualnosti i dalje nizak.
“Život je puno lakši osobama koje imaju roditelje koji to prihvataju. Ne bih znala da slučajno kroz svoju Anđelu nisam počela da se družim s LGBT osobama, ta djeca dolaze kod mene. Zapravo to su odrasli ljudi i oni se druže, ali mi je žao što kod njih vidim jednu dozu gorčine i moranja da se suočavaju sa svim sami”, kaže Snježana.
“Anđeli je lakše je ona ne mora.”
Snježana je kroz godine postala pravi prijatelj zajednice, a bez problema se fotografiše i sa zastavama koje predstavljaju zajednicu. Kroz svoje dijete postaje, kaže, majka svojoj LGBTIQ djeci.
“Svojoj djeci ću biti majka. To je najmanje što mogu uraditi. Ja sam sposobna i hrabra da odem na trg, da stanem javno i da kažem: Ej, slušajte me svi koji me znate i koji me ne znate – moja ćerka je lezbejka i nemam problem da suočim sa tim. N mam problem da živim sa tim. Ja joj želim su sreću ovog svijeta. Ako neko ima nešto protiv nje, nek ide prvo na mene.”
Neki članovi njihove šire familije ih podržavaju, ali neki još ne znaju da u porodici imaju lezbejku. Upitana da li je sigurna da želi da o tome prijatelji, porodica i komšije saznaju iz medija, odgovara nam potvrdno.
“Ma nije mi stalo, jer kad idete kroz neku borbu, ko ostane uz vas, ostaje onaj ko treba. Ako je neko otpao, on je trebalo da otpadne davno prije, samo što niste imali priliku. Ja sam prošla kroz borbu sa karcinomom znači, šta može sledeće da me spriječi da ja uđem u borbu. Ja volim svoju LGBT djecu”, kaže Snježana kroz širok osmijeh, lagana spuštajući pogled prema bradi dajući nam znak da je razgovor završen.