Endokrinologinja upozorava na porast oboljelih u BiH i regionu, naglašava važnost ranog otkrivanja i dostupnosti savremene terapije
SARAJEVO (AA) – Dijabetes je jedno od najčešćih hroničnih oboljenja današnjice, a broj oboljelih u Bosni i Hercegovini i regionu raste iz godine u godinu, izjavila je u razgovoru za Anadolu prof. dr. Zelija Velija Ašimi, subspecijalistkinja endokrinologije iz bolnice Medicana Sarajevo.
“Dijabetes je izuzetno rasprostranjen u Bosni i Hercegovini i zemljama regiona. Iako tačan broj oboljelih nije poznat zbog nedostatka jedinstvenog registra, radi se o jednoj od najčešćih hroničnih bolesti,” kazala je Velija Ašimi.
Najčešće je pogođena dobna skupina između 40 i 59 godina, a “više od 75 posto oboljelih živi s niskim i srednjim prihodima, uključujući BiH,” naglasila je.
‘Tihi ubica’ bez jasnih znakova
Dijabetes često napreduje bez vidljivih simptoma, posebno tip 2.
“Simptomi su često blagi ili neprimjetni. Procjenjuje se da svaka druga osoba s dijabetesom ne zna da ima bolest. Oštećenja nastaju postepeno, zahvatajući krvne sudove, nerve, oči, bubrege i srce – često bez bolova i upozorenja,” rekla je endokrinologinja.
Među ranim simptomima navela je učestalo mokrenje, pojačanu žeđ, pretjeranu glad, hronični umor, zamućen vid, gubitak težine bez dijete, svrab kože, sporo zarastanje rana i učestale infekcije.
Kao glavne uzročnike navodi genetske predispozicije, autoimune procese tipa 1, gojaznost, metabolički sindrom, visok krvni pritisak i holesterol, nezdravu ishranu, fizičku neaktivnost, stres, hormonske poremećaje i pojedine virusne infekcije.
Komplikacije teške i česte
Neliječeni dijabetes, upozorava, dovodi do brojnih komplikacija poput kardiovaskularnih bolesti, sljepoće, zatajenja bubrega, neuropatije i amputacija.
“Ključ je u ranom otkrivanju. Redovno testiranje glukoze, posebno kod osoba s faktorima rizika, omogućava da bolest otkrijemo na vrijeme i spriječimo komplikacije,” rekla je.
Preporučuje testiranja kod osoba starijih od 45 godina, onih s porodičnom anamnezom dijabetesa, povećanom tjelesnom težinom, hipertenzijom, povišenim holesterolom, kao i tokom trudnoće.
Najpouzdanije analize uključuju mjerenje glukoze natašte, OGGT test i HbA1c.
Kašnjenje u dijagnostici i socioekonomske prepreke
Veliki broj pacijenata u BiH i regionu bolest otkrije tek kada nastupe komplikacije.
“Pacijenti često kasno dolaze. Tu su i nedovoljna edukacija, neredovna primjena terapije, strah od bolesti, psihološki faktori, ali i ekonomski izazovi – nedostatak senzora, trakica i inzulinskih pumpi,” rekla je.
Epidemija gojaznosti i loše prehrambene navike dodatno pogoršavaju situaciju.
Savremene terapije sve dostupnije
Velija Ašimi naglašava da medicina u oblasti dijabetesa napreduje izuzetno brzo.
“Danas imamo senzore nove generacije za kontinuirano i bezbolno praćenje glukoze, zatvorene petlje odnosno ‘umjetnu gušteraču’ koja automatski dozira inzulin, kao i eksperimentalne terapije poput transplantacije beta-stanica za tip 1,” kazala je.
Navodi da su dostupni i moderni lijekovi – GLP-1 i GIP agonisti – koji poboljšavaju regulaciju glukoze i pomažu mršavljenje, kao i mobilne aplikacije i AI asistenti.
Posebno ističe važnost personalizirane terapije i veće uključenosti pacijenata kroz edukaciju.
Nedostatak jedinstvenog registra i neujednačena dostupnost liječenja
Iako se svijest o dijabetesu povećava, informisanost je i dalje nedovoljna i nesistematska.
“Komplikacije se rijetko ističu u javnim kampanjama, a pristup terapiji varira među regijama,” upozorila je.
Kao ključne korake navodi formiranje jedinstvenog registra oboljelih, ravnopravnu dostupnost terapije, edukaciju i prevenciju kroz savjetovališta i kampanje, multidisciplinarni pristup te finansijsku podršku pacijentima, posebno djeci i starijim osobama.
“Dijabetes je bolest koja ne bira, ali sistem često pravi razlike. Potrebna je snažnija institucionalna podrška, bolja koordinacija i veća uključenost medija i obrazovnih ustanova,” zaključila je prof. dr. Velija Ašimi.