Ogroman deficit profesionalnih vozača u Rumuniji tjera transportne kompanije da traže radnu snagu i van Evrope.
U2025. godini, vozači kamiona iz Indije bili među najtraženijim, a prema podacima kompanije TAKT Rikrutment, specijalizovane za regrutaciju i obuku, njihova mjesečna primanja su dostizala i 3.000 evra.
Potražnja za indijskim vozačima u Rumuniji porasla je tri do četiri puta u samo godinu dana. Posebno su traženi kandidati sa vozačkim kategorijama C, CE, D i DE, ali i viljuškari za logistiku i rukovanje robom. Prema podacima UNTRR, ukupni deficit vozača – od kamiona, preko autobusa do taksija – iznosi 150.000.
Rumuniji trenutno hitno treba 70.000 profesionalnih vozača.
U Evropskoj uniji nedostatak vozača prelazi 500.000, a do 2028. godine mogao bi da dostigne čak 745.000, prema podacima IRU, piše Libertatea.
– Nedostatak vozača ili česta rotacija osoblja stvara velike probleme u operativnom dijelu: mnoge kompanije ne mogu da ispune narudžbine na vrijeme, primorane su da odbijaju nove ugovore i ne mogu da planiraju širenje, iako nemaju problema sa klijentima, narudžbinama ili kamionima. To je ogroman potencijal za rast – objašnjava Kosmin Šerban, generalni direktor i suosnivač TAKT Rikrutment.
Vozači iz Indije u Rumuniji primaju platu u skladu sa zakonom: minimalna plata plus dnevnica. Dnevnica unutar Rumunije iznosi 23–57,5 RON po danu, dok u EU iznosi od 35 evra po danu, u zavisnosti od zemlje i poslodavca. Zahvaljujući tome, njihova mjesečna primanja kreću se između 1.200 i 3.000 evra, posebno za međunarodne rute unutar EU.
Potražnja za profesionalnim vozačima konstantno raste, pa poslodavci u Rumuniji sve više regrutuju radnike iz Azije kako bi pokrili akutni deficit kadrova. Indijski vozači imaju solidnu profesionalnu obuku, disciplinovani su, govore engleski i spremni su da rade dugoročno – objašnjava Šerban zašto rumunske kompanije biraju indijske vozače.
Većina kandidata dolazi iz regiona Pandžab, gde postoji “prava kultura kamiona”.
Mnogi od njih su strastveni vozači i žele da dođu u Evropu ne samo zbog novca, već i da pokažu da spadaju u elitu svoje profesije. Ponosni su što rade u EU i brinu o kamionu kao o svom vlasništvu – dodaje Šerban