Sjedinjene Američke Države nikad nisu bile bliže oružanom sukobu s Venecuelom, a kao razlog se navodi borba protiv trgovine drogom.
SAD nagomilale vojsku
Američka vojna aktivnost na Karibima pojačana je još u avgustu, kada je administracija Donalda Trampa rasporedila pomorsku i vazdušnu grupu od 16.000 pripadnika za provođenje operacija protiv narkotika. Snage uključuju osam površinskih brodova, nuklearnu podmornicu, borbene avione, nosač aviona Gerald R. Ford… To je najveća vojna koncentracija u regiji od 1962. godine i Kubanske krize.
I CIA već neko vrijeme provodi tajne operacije u Venecueli, zemlji koja gaji dobre odnose s Rusijom i Kinom te ujedno posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, 303 milijarde barela, više od Saudijske Arabije i Irana.
Navodi o “izvansudskim ubistvima”
Obrazloženje američkog predsjednika Donalda Trampa za ovo agresivno djelovanje jest da je Venecuela centar trgovine drogom i da je snabdijevanje drogom američkih potrošača ekvivalentna oružanom napadu na SAD.
U 15 američkih napada na brodove na Karibima i Pacifiku već je ubijeno najmanje 65 ljudi. A da američki napadi na brodove nisu borba protiv droge, nego “izvansudska ubistva”, poručio je visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za ljudska prava Volker Türk.
Ljudi se ubijaju na temelju sumnji da njihovi čamci prevoze drogu, a za što ne postoji odobrenje Kongresa.
Uloga Madura u kartelu?
Još 2020. SAD je optužio venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura za “narkoterorizam”, ponudivši nagradu od 15 miliona dolara za informacije koje bi dovele do njegovoh hapšenja (sad je ta nagrada 50 miliona dolara).
Svjetski mediji uglavnom smatraju da je promjena režima stvarni američki cilj. Amerika cilja Madura jer ga povezuju s Cartel de los Soles, mrežom navodnih korumpiranih vojno-bezbjednosnih struktura koje prema američkim navodima štite tranzit kokaina i druge ilegalne poslove.
Prema istraživanju InSight Crimea, ovaj kartel nije vertikalno integrisana organizacija za trgovinu drogom, već sistem hibridnog kriminalnog upravljanja u kojem je sadašnji režim stvorio saveze s kriminalnim akterima.
“Kartel je izmišljotina. Svaki put kad ih neko uznemirava, tu osobu postave na čelo kartela”, rekao je u avgustu Diosdado Cabello, venecuelanski ministar unutarašnjih poslova i pravosuđa. Stručnjaci koje je konsultovao BBC Mundo kažu da se istina o kartelu nalazi negdje između te dvije verzije, američke i venecuelanske.
Ko je Maduro? Ljevičar koji je uništio zemlju
Autoritarni ljevičar Maduro od 2013. obavlja dužnost predsjednika, nakon što je kao potpredsjednik naslijedio Huga Cháveza i potom tijesno pobijedio na izborima. Prošle godine zadržao je položaj predsjednika nakon izbora koje su nezavisni promatrači proglasili namještenim.
Nekada jedna od najprosperitetnijih zemalja Latinske Amerike, Venecuela je u posljednjoj deceniji prošla kroz drastične promjene.
Madurova vladavina obilježena je ekonomskim slomom (pad BDP-a preko 60% u prvim godinama) i višegodišnjom hiperinflacijom. Prema podacima World Visiona, zbog nestašice vitalnih resursa poput hrane, lijekova i struje, zemlju je napustilo 7,8 miliona ljudi.
Ekonomisti kažu da je pad Venecuele najveći pojedinačni ekonomski kolaps, koji se nije dogodio uslijed ratovanja, u najmanje 45 godina. NY Times piše kako je raspad venecuelanske privrede nadmašio slom Zimbabvea pod Robertom Mugabeom ili katastrofalan raspad Kube 1990-ih.
Iako Caracas krivicu prebacuje na “ekonomski rat” i američke sankcije, većina analitičkih pregleda krizu pripisuje kombinaciji domaćih politika i slomu naftnog sektora u zemlji.
Koliki je udio Venecuele za drogu u SAD-u?
Je li zaista Venecuela odgovorna za toliku količinu droge koja završava na američkom tržištu? Izvještaj američke Uprave za suzbijanje droga iz 2025. kaže da 84% kokaina zaplijenjenog u SAD-u dolazi iz Kolumbije, a u odjeljenju o kokainu spominju se i druge zemlje, ali ne i Venecuela.
Glavne rute krijumčarenja prema SAD-u vode pacifičkom obalom, preko Paname, Kostarike, Gvatemale i Meksika, dok se karipske i vazduhoplovne rute iz Venecuele sve više koriste za isporuke prema zapadnoj Africi i evropskim lukama.
U pogledu smrtnosti u SAD-u, ključna je sintetska droga fentanil koja dominantno ulazi preko Meksika. Njujork Tajms piše kako Venecuela praktički nema nikakvu ulogu u proizvodnji ili krijumčarenju fentanila. Ta se droga gotovo u potpunosti proizvodi u Meksiku uz upotrebu hemikalija uvezenih iz azijskih zemalja, uključujući Kinu.
Maduro Trampu nudio ogromna bogatstva Venecuele
Venecuelanska vlada je poručila da su sve akcije SAD-a usmjerene na rušenje sadašnjeg vodstva Venecuele s krajnjim ciljem oduzimanja njihovih naftnih resursa.
Venecuela trenutno proizvodi oko milion barela nafte dnevno, triput manje nego početkom Chavezove ere. Većina izvoza ide u Kinu, osim manjih količina koje američka korporacija Chevron prodaje u SAD-u.
Prema pisanju Njujork Tajmsa, Tramp je odbio Madurovu ponudu pristupa bogatim venecuelanskim naftnim rezervama u zamjenu za održavanje vlasti u zemlji.
Maduro je ponudio američkim kompanijama dominantan udio u sadašnjim i budućim projektima vezanima za naftu i zlatu, privilegirane ugovore i preusmjeravanje izvoza sirove nafte s Kine na SAD. Uz to bi Caracas ograničio energetske i rudarske veze s Kinom, Iranom i Rusijom.
Tramp odbio, ostaje na Rubiovoj liniji
Administracija Donalda Trampa odbila je dogovor, nazvavši Madurovu vladu “narkoterorističkim kartelom”. Sugovornici Njujork Tajmsa tvrde da je Maduro pristao na smanjenje ekonomskih veza s Moskvom i Pekingom jer je procijenio da je to cijena izbjegavanja mogućeg američkog vojnog udara.
Umjesto toga, njegova se administracija potpuno posvetila kampanji koju predvodi državni sekretar Marko Rubio kako bi prisilila Madura da ode s dužnosti.
Rubio, sin antikomunističkih imigranata iz predrevolucionarne Kube, već dugo kritikuje Madura zbog njegovih veza s Kubom i odbijanja prekida ekonomskih veza s Rusijom i Kinom. Prema analitičarima, Rubio želi usporiti i rastuće ekonomske veze Latinske Amerike s Kinom.
Spomenimo i da je upravo od Rusije, Kine i Irana Maduro zatražio pomoć nakon gomilanja američkih snaga u Karipskom moru. The Conversation navodi kako bi se američki pritisak na Venecuelu mogao vratiti kao bumerang Vašingtonu, dijelom i zbog moćnih Madurovih prijatelja u inostranstvu.
FP: Cilj je ispuniti san rušenja kubanske vlade
Foreign Policy u svojoj analizi vidi i širi geopolitički interes SAD-a u Venecueli. Navode da je cilj svrgnuti s vlasti Madura, a zatim, prekidom dotoka venezuelanske nafte Kubi, ispuniti višedecenijski san republikanske desnice o rušenju kubanske vlade.
U analizi se navodi i da bi napad odmaknuo druge zemlje Južne Amerike od SAD-a i približio ih Kini, ali i da bi vojni sukob s Venezuelom dodatno destabilizirao regiju i potaknuo novi talas migracija.
Maduro očito ozbiljno shvata prijetnju
Ono što je započelo kao kampanja za sprječavanje dolaska droge na američke obale sve više poprima obilježja pokušaja svrgavanja Madura. Hoće li doći do oružanog sukoba i kakvog će on biti intenziteta tek će se pokazati, no već sada je jasno da i bez direktne vojne akcije sama prijetnja donosi rezultate.
Maduro pod pritiskom nastoji ponovno otvoriti kanale prema Zapadu, ustupiti pristup ključnim resursima, ali i pokazati spremnost na smanjenje odnosa s državama koje SAD smatra geopolitičkim protivnicima.