Prof. dr Elmedin Muratbegović u razgovoru za BUKA magazin govori o mogućim rješenjima koja treba da pomognu u prevenciji ponavljanja kriminalnih slučaja trgovine ljudima i seksualne eksploatacije.
Muratbegović tvrdi da mora doći do promjene Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, do uvođenja inspekcijskih kontrola u ustanove za zaštitu ranjivih grupa i do reforme sistema socijalne zaštite.
“Kada je u pitanju problem ranjivosti djece iz ustanova socijalne zaštite, notorna je činjenica da imamo tešku situaciju u tom sektoru. Narod traži ostavke i to radi s pravom. Međutim, novi čovjek na neuređen sistem je samo ‘fiktivni vozač pokvarenog automobila’. Reformama u ovom sektoru treba prići ozbiljnije jer će se u protivnom desiti novi slučaj”, kaže on.
Krivični zakon FBiH treba prilagoditi međunarodnim preporukama isto onako kako su to uradile RS i Distrikt Brčko, ocjenjuje.
“U KZ FBIH nemate inkriminirane neke od oblika trgovine ljudima koji su svakodnevno prisutni u realnom životu. Trgovina ljudima mora obuhvatati minimalno sve oblike prisilnog rada, prisilnog vršenja krivičnog djela, eksploatacije prostitucije, korištenja u pornografske svrhe, odnosno seksualnu eksploataciju djece za pornografiju ili drugog oblika seksualnog iskorištavanja, prisiljavanja na prosjačenje, služenje, uspostavljanja ropskog ili nekog sličnog odnosa, sklapanja prisilnog ili ugovorenog braka, prisilne sterilizacije, prisilne trudnoće ili vještačke oplodnje radi oduzimanja organa ili dijelova tijela i korištenja u oružanim sukobima. Samo na ovaj način navedena krivična djela će imati i adekvatnu i zasluženu kaznu za izvršioce svih nabrojanih vrsta trgovine ljudima. U tom slučaju bilo bi neophodno propisati da ako nešto od nabrojanog učini službeno lice prilikom obavljanja službene dužnosti, biće kažnjen kaznom zatvora od najmanje deset godina. Upravo ovakvim pristupom pokazujemo ozbiljnost sistema i njegovu odlučnost da se bori sa ovim krivičnim djelima”, kaže Muratbegović.
Trenutno u biću krivičnog djela „Trgovina ljudima“ u KZ FBIH nisu eksplicitno prepoznati oblici kao što su iskorištavanje u svrhu ugovorenih ili prinudnih brakova, jer se najčešće kvalifikuju kao srodna i blaža krivična djela za koje se najčešće izriče uslovna osuda, ističe naš sagovornik. Dopunama ove odredbe prepoznale bi se i nove radnje izvršenja, poput prodaje, kupovine ili posredovanja u prodaji, smatra on.
“Posebno treba razmisliti i o propisivanju zasebnog krivičnog djela ‘Trgovina djecom’ i ukoliko ga učini službeno lice u vršenju službe propisati kaznu zatvora najmanje dvanaest godina. U KZ FBIH, prema mom mišljenju, potrebno je izmijeniti i dopuniti sa sigurnosnom mjerom zabrane vršenja bilo kojeg zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja ima veze sa djecom, bez vremenskog ograničenja, osobama koje su počinile krivična djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Ova mjera ima za cilj trajnu zaštitu djece i prevenciju bilo kakvih daljnjih oblika zlostavljanja, iskorištavanja ili manipulacije djecom od strane počinitelja tih djela, jer će ti ljudi nekad izaći iz zatvora i ponovo potražiti novi posao”, kaže Muratbegović.
Policija i tužilaštvo su smogli snage da istraže krivična djela u ‘sopstvenim redovima’, što ne smije biti zaboravljeno, kaže on. Tuzlanska policijska služba ima ozbiljno iskustvo u istraživanju trgovine ljudima, Tuzlanski kanton ima ozbiljne pravosnažne presude za slučajeve trgovine ljudima (djecom) sa visokim kaznama koje se najviše odnose na oblike trgovine djecom kroz iskorištavanje djece za prosjačenje i radnu eksploataciju, dodaje. Riječ je o pravosnažnim presudama od čak deset godina zatvora za roditelje koji su eksploatisali svoju djecu. U posljednje četiri godine, u Tuzlanskom kantonu se vrlo ozbiljno radilo na ovoj problematici, tvrdi naš sagovornik.
“Kada pogledamo u kojem društvu živimo i šta se to dešava, prirodno je da imamo rezignaciju i prirodno je da se frapiramo i da osuđujemo prvo one koji su to uradili, a onda, kada ti izvršioci pripadaju nekoj službi za provedbu zakona, osuđujemo i cjelokupnu organizaciju iz koje dolaze izvršioci. Stiče se dojam da nemamo pardona, niti racija u osudama. Rijetko ko se zapitao ko uopšte kontroliše ustanove za dječiju i socijalnu zaštitu. Kako je moguće da neko sistematski zloupotrebljava, seksualno zlostavlja i eksploatiše dvije djevojčice, štičenice takve jedne ustanove? Da, izgleda da je moguće i stoga mislim da je tu neophodno povući prvi potez. Neophodno je hitno usvojiti izmjene i dopune Zakona o inspekcijskim poslovima FBIH i uspostaviti Inspektorat za dječiju i socijalnu zaštitu”, kaže Muratbegović.
Kada se policija i pravosuđe pozabave kriminalom u sopstvenim redovima, opet slijedi salva negativnih komentara na policiju i pravosuđe, zaboravljajući da su ipak zaposlenici te dvije institucije otkrile i ovaj posljednji slučaj u TK koji je s razlogom izazvao ogorčenje javnosti, kaže naš sagovornik.
“U moru nepovjerenja u državne institucije u anketama građana, policija se uvijek vidi kao organizacija kojoj se još malo vjeruje u odnosu na ostale, uz obavezan komentar da joj treba vratiti oduzeta ovlaštenja. Ovi stavovi se ipak mogu protumačiti kao navika ljudi da za svaki sigurnosno relevantan problem građani po inerciji pozivaju policiju, a oni se u skoro pa svim slučajevima prvi pojave na licu mjesta”, kaže on.
Koliko god bili surovi i frapantni slučajevi kao ovaj posljednji u TK, javnost ipak mora znati da se isti ne mogu otkriti, razjasniti i dokazati bez složenih istraga koje na kraju rezultiraju hapšenjem, a onda vjerovatno, optuživanjem i suđenjem izvršiocima za ono što se desilo, upozorava Muratbegović.
Ipak, neophodne su i reforme sektora socijalne zaštite koje će ojačati i socijalne radnike od kojih se očekuje da štite djecu kojoj je zaštita potrebna, ocjenjuje. On smatra da treba razmisliti i o inkriminiranju “Prisile prema socijalnom radniku”, kojim bi se štitilo obavljanje djelatnosti socijalnog rada kao javne službe, s obzirom na sve učestalije napade ili prijetnje napadima na socijalne radnike i druge stručne radnike u organu starateljstva i u drugim ustanovama socijalne zaštite.