U subotu 2. novembra na mjesnom groblju sv. Leopolda Mandića u Grabovini u Župi svetog Franje Asiškog Čapljina otkriven je spomenik Slobodanu Praljku.
Njega je Mehanizam za međunarodne krivične sudove 2017. osudio na 20 godina zatvora zbog zločina u BiH u kojima je Praljak učestvovao kao komandant Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Nakon izricanja presude Praljak je u sudnici u Hagu popio otrov nakon čega je preminuo.
Osam godina kasnije u Čapljini je ovom osuđenom ratnom zločincu podignut spomenik što je izmjenama Krivičnog zakona BiH iz 2021. koje je nametnuo tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko krivično djelo.
“Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekat kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, opština ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registruje naziv po ili prema licu osuđenom pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča lice osuđeno pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kazniće se kaznom zatvora od najmanje tri godine”, navodi se u članu 145 a Krivičnog zakona BiH.
Nakon što se video otkrivanja spomenika i govora fra Bonifacija Barbarića proširio društvenim mrežama Tužilaštvo BiH formiralo je predmet, potvrđeno je Detektoru.
Slike iz Čapljine samo su nastavak narativa koji je uslijedio nakon suicida koji je Praljak počinio, kaže Denis Džidić, direktor Balkanske istraživačke mreže u izjavi za Buku.
“Suštinski smo tada vidjeli održavanje niza događaja u Hercegovini, gdje se na neki način slavio lik i djelo Slobodana Praljka. Mislim da to pokazuje na jednu vrlo štetnu politiku koju Katolička crkva u BiH sebi dozvoljava u kontekstu ratnih zločina”, kaže Džidić.
Veličanje ratnih zločinaca lako dokazivo, ali…
Džidić poručuje da podizanje spomenika osobi koja je pravosnažno osuđena za ratne zločine treba biti procesuirano bez ikakvog vođenja istrage, jer za razliku od negiranja genocida i ratnih zločina, ovdje ne postoji nužnost dokazivanja da počinjeno djelo može potaći nasilje ili mržnju.
“ U kontekstu glorificiranja osoba koje su osuđene za ratne zločine, tog elementa nema. Dakle, sami čin glorificiranja je sve što je potrebno za presudu. Vi, ukoliko nekom podižete spomenik, kažete da su ga anđeli spustili, to je vrlo jasno glorificiranje, i Tužilaštvo BiH da je ovo pravna država u ovom trenutku imalo spremnu optužnicu i podiglo bi je”, kaže Džidić.
No glavno državno tužilaštvo Džidić vidi kao pravosudnu instituciju koja je pod snažnim političkim uticajima. U narednih godinu dana očekuje nas nekoliko izbora kada je glorifikovanje učestalije pa bi tužilaštvo brzim djelovanjem moglo preduprijediti slične slučajeve veličanja ratnih zločina.
“U prvih godinu dana nakon što je Valentin Inzko nametnulo izmene zakona, drastično se smanjio broj negiranja genocida, ratnih zločina. Zato što je postojao strah od sankcija. Kada su ljudi vidjeli da nema nikakve sankcije, onda su ponovno počeli dvostruko jače da veličaju zločince i negiraju genocid, ohrabreni sudskom praksom”, dodaje Džidić.
Upozorava da su do sada mnogi strani stručnjaci, uključujući i one iz Njemačke, rekli kako je praksa bh. tužilaštva pogrešna i nije u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
“Razlozi zbog kojih oni odbijaju da sprovode istrage su apsolutno neosnovani po standardima Evropskog suda za ljudska prava. To se mora mijenjati. Rekao bih da se kao društvo nećemo pomjeriti ni malo naprijed dok ne budemo vidjeli neku vrstu sankcija za ovo”, upozorava Džidić.
Sličan primjer veličanja ratnih zločina prije samo sedam dana desio se na Palama kada je otkriveno spomen-obilježje posvećeno stvaraocima i braniocima Republike Srpske.
Na događaju na kojem je prisustvovao i doskorašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić glorifikovani su Ratko Mladić i Radovan Karadžić.
Džidić upozorava da se ratni zločinci veličaju i kroz saopštenja raznih udruženja, ali opravdanje za nekažnjava se pronalazi u činjenici da oni komentarišu zdravstveno stanje osuđenika i sličnim “argumentima”.
“Međutim tog elementa u zakonu nema, dakle, samo glorificiranje je krivično djelo. Kada to uradite posao tužilaštva treba da bude završen promtno, nema ni potrebe za daljom istragom”, kaže Džidić.
Posljednji primjer iz Čapljine je predmet koji bi trebalo da bude završen u kratkom roku, no to se za sada ne dešava.
“Optužnica može biti podignuta u roku od jednog dana. To je toliko jednostavno za uraditi. Odbijanje takvog razvoja situacije je i vrlo jasan pokazatelj gdje je naše tužilaštvo”, mišljenja je Džidić.
Spomenik Praljku i slične akcije uvreda žrtava
Iz organizacije TRIAL International za Buku kažu da je svaki čin veličanja osuđenih ratnih zločina, poput podizanja spomenika Slobodanu Praljku vrijeđanje žrtava i usporava napore izgradnje pravde, pomirenja i istine u Bosni i Hercegovini.
“Dodatno je zabrinjavajuće što su u navedeni čin uključeni i predstavnici vjerskih institucija”, kažu iz ove organizacije.
Dodaju da ovakvi slučajevi imaju ozbiljne posljedice po preživjele koje se ponovo viktimiziraju, da se otežava proces pomirenja, te urušava povjerenje u pravosudni sistem.
“Nedostatak sudske prakse i dosljedne primjene člana 145a KZ BiH dovodi do osjećaja nekažnjivosti i ohrabruje ponavljanje sličnih incidenata. Nadležne institucije nose odgovornost za adekvatno suočavanje i reagovanje na svako veličanje zločinaca i zločina”, upozoravaju iz TRIAL International.
Vjerski lideri ćute, a trebalo bi da osuđuju
Anticivilizacijski čin iz Čapljine alarm je da se zločinci olako veličaju jer se počinioci ne plaše sudova. Ni svjetovnih ni duhovnih.
“Braćo i sestro, danas je poseban dan. General Praljak vratio se u svoju Hercegovinu, svoju Čapljinu. Ovo što vidite, to su sve napravili anđeli, a anđeli su ispružena ruka božija. Zato ne spominjemo nikoga posebno, već se samo zahvaljujemo ispruženoj ruci božijoj, našim anđelima koji su ovo ostvarili”, rekao je fra Bonifacije Barbarić na otkrivanju spomenika na taj način skrivajući počinioce krivičnih djela. No, ovakvij govorom i preuzimanjem uloge “domaćina” i sam je počinio krivično djelo.
Dok tužilaštvo istražuje anđele i kako je otkriven spomenik Praljku čekaćemo odgovore na pitanja: hoće li glorifikacija ostati nekažnjena, kako će se braniti oni koji su prekršili Krivični zakon BiH i hoće li im anđeo pomoći u sudnici, ako u nju ikada zakorače. Sve je do onih koji sjede u kancelarijama u Kraljice Jelene 88.