Tiha revolucija koja se odvija u pozadini korporativnih kancelarija San Franciska i Kembridža mogla bi zauvijek promijeniti način na koji nastaje, distribuira i konzumira muzika.
U pitanju je nešto mnogo veće od tehnološkog eksperimenta, radi se o sudaru vizija, novca i moći koji bi mogao redefinisati šta znači biti muzičar u 21. vijeku.
Prošle nedjelje, samo nekoliko dana nakon što je procurila vijest da je startap za generisanje muzike Suno dostigao zapanjujućih 150 miliona dolara godišnjeg rekurentnog prihoda, gotovo učetvorostručenje u odnosu na prethodnu godinu, The Information objavljuje da OpenAI, kompanija koja stoji iza ChatGPT-a, tajno razvija sopstveni alat za kreiranje muzike, prenosi 021.rs.
Slučajnost?
Kada su Mikey Shulman, Georg Kucsko, Martin Camacho i Keenan Freyberg 2023. godine osnovali Suno, malo ko je mogao predvidjeti da će njihova platforma za samo dvije godine privući više od 50 miliona korisnika. Osnivači, bivši tim iz Kensho-a (finansijske AI kompanije koju je S&P Global kupio za 550 miliona dolara) donijeli su sa sobom nešto više od tehničkog znanja: donijeli su razumijevanje kako izgraditi sistem koji skalira.
Danas, Suno nije samo još jedna tehnološka igrača. Sa prihodom od 150 miliona dolara godišnje, kompanija se kreće ka procjeni od preko 2 milijarde dolara u novoj rundi finansiranja, što bi je stavilo u sam vrh najvrednijih privatnih startapa u industriji.
Ali brojke pričaju samo dio priče.
“Mi ne pravimo muziku; mi pravimo muzičare”, rekao je Shulman ranije ove godine, formulišući misiju koja je istovremeno ambiciozna i provokativna. Vizija je jasna – demokratizovati kreativnost, omogućiti običnim ljudima da pređu granicu između slušalaca i kreatora. Tehnologija je sredstvo, ne cilj.
Ipak, ta ista demokratizacija izaziva potrese u muzičkoj industriji.
Pravni lavirinit
Suno trenutno vodi borbu na više frontova. Universal Music Group, Warner Music Group i Sony Music, tri giganta koji kontrolišu više od 70% svetskog tržišta snimljene muzike, podnijeli su tužbe protiv kompanije u junu 2024. godine, optužujući je za masovno kršenje autorskih prava. Traženi iznos štete – do 150.000 dolara po svakom kršenju. Ako se brojke saberu, potencijalna šteta dostiže stotine milijardi.
Argument je jednostavan, ali snažan. Suno je trenirao svoje AI modele na milionima zaštićenih pjesama bez dozvole ili naknade. Kompanija nikada nije javno otkrila šta čini njenu bazu podataka za trening, što samo podgrijava sumnje.
Nedavno, tužbe su dobile novu dimenziju. Tužioci su dodali optužbe za “stream-ripping”, tvrdnju da je Suno aktivno preuzimao zaštićeni materijal sa platformi poput YouTube-a kako bi napunio svoje baze podataka. A ipak, investitori nisu prestrašeni. Naprotiv.
Lightspeed Venture Partners, Nat Friedman, Daniel Gross, Matrix Partners – spisak imena koji stoje iza Suno-a zapravo su među najuticajnijim igračima u Silikonskoj dolini. Njihova poruka je jasna. Pravne borbe su privremene, tehnologija je neumoljiva.
Antonio Rodriguez, partner u Matrix Partners, rekao je Rolling Stone-u ranije ove godine: “Nedostatak licenci sa muzičkim kompanijama za nas nije zabrinjavajući… to je rizik koji smo morali da podržimo kada smo investirali”.
Pitanje nije da li će Suno postići dogovor sa izdavačima, već kada i po kojoj cijeni.
OpenAI ulazi u igru
U tom kontekstu, vest o OpenAI-evom alatu postaje mnogo više od tehnološke objave. To je strateški potez.
Prema izvorima bliskim projektu, OpenAI radi na platformi koja bi omogućila korisnicima da generišu muziku iz tekstualnih i audio promptova. Zamislite da ukucate “vesela gitarska pratnja za ovaj vokalni snimak” i sistem komponuje, aranžira i proizvodi muzički sadržaj u realnom vremenu. Ili uploadujete video i tražite da AI stvori originalnu muziku koja prati raspoloženje scene.
Tehnološki, to nije radikalno različito od onoga što Suno već radi. Ali kontekst jeste. OpenAI već ima ekosistem. ChatGPT ima stotine miliona aktivnih korisnika. Sora, njihov alat za generisanje videa ulazi u fazu šireg testiranja. Dodavanje muzike bi zatvorilo krug u kompletnu platformu za kreiranje multimedijalnog sadržaja, sve pod jednim krovom.
Da stvar bude zanimljivija, izvori tvrde da OpenAI sarađuje sa studentima prestižne Juilliard škole kako bi anotirali muzičke partiture za trening podataka. Pristup je sofisticiraniji, svjesniji kulturnog i umjetničkog konteksta.
Međutim, Juilliard je demantovao te navode, dodajući još jedan sloj misterije. Šta god bilo istina, jasno je da OpenAI neće biti samo još jedan takmičar. Sa svojom reputacijom, resursima i vezama, ulazak u industriju muzike bio bi seizmički događaj.
Šta je zaista u pitanju?
Iza tehničkih detalja, pravnih sporova i poslovnih strategija krije se fundamentalnije pitanje. Ko posjeduje kreativnost u svijetu vještačke inteligencije? Tradicionalni model je jasan. Umjetnik stvara, label distribuira, platforma emituje, slušalac konzumira. Svaki korak u lancu ima definisanu ulogu i ekonomsku strukturu.
AI razbija taj model. Kada AI generiše pjesmu, čiji je to rad? Programera koji je napisao algoritam? Kompanije koja je trenirala model? Korisnika koji je unio prompt? Ili možda umjetnika čiji je stil model “naučio” iz podataka? Odgovor nije samo pravni nego i filozofski.
I dok industrija pokušava da se nosi sa tim pitanjem, tehnologija ne čeka. Suno generiše stotine hiljada pjesama dnevno. ElevenLabs, još jedan startap, nedavno je lansirao sopstvenu platformu. Google već ima eksperimentalne modele. Spotify pregovara sa labelima o AI partnerstvima. Muzika se transformiše, i to ne postepeno, već eksplozivno.
Postoji nešto poetično u viziji da svako može biti muzičar. Ali ta demokratizacija dolazi sa cijenom.
Već sada, platforme poput Deezera prijavljuju da 18% svih novih upload-ova čine pjesme generisane veštačkom inteligencijom. Spotify tiho uklanja hiljade AI pesama nedjeljno. Termin “AI slop” (bezvredan, generički sadržaj) postao je dio žargona industrije. Kvalitet nije jedini problem. Ekonomija takođe vapi za rješenjem.
Ako AI može da generiše neograničenu količinu muzike gotovo bez troškova, šta se dešava sa tržišnom vrijednošću ljudske kreativnosti? Ako bilo ko može da napravi “dovoljno dobru” pjesmu za svoj video, ko će plaćati profesionalne kompozitore? To nisu hipotetička pitanja. To su realni izazovi sa kojima se industrija suočava sada.
Šta slijedi?
Suno je trenutno u pregovorima sa velikim izdavačima. Prema insajderima, razgovori nisu samo o izbjegavanju tužbi nego o redefinisanju strukture industrije. Modelima sličnim onome što ElevenLabs ima sa Kobaltom – podjela prihoda 50-50, klauzule o najpovoljnijim uslovima, transparentnost o upotrebi materijala.
Ako Suno uspije da zatvori dogovor, to bi mogao biti presedan. Ne samo za njih, već za svaki AI muzički alat koji dolazi poslije, uključujući i OpenAI-ev. A OpenAI, iako tih o svojim planovima, očigledno ne namjerava da propusti ovu priliku. Sa svojom pozicijom u AI industriji i pristupom resursima, mogu se nadmetati ne samo tehnologijom, već i uticajem.
U narednih 12 mjeseci, vidjećemo da li će industrija pronaći način da koegzistira sa AI muzikom ili će to biti dugotrajna borba iscrpljivanja gdje obje strane trpe gubitke, a pobjednik je onaj ko može duže da izdrži.
Jedno je sigurno: muzika kakvu poznajemo mijenja se. I oni koji razumiju tu promjenu, bilo da su startapi, giganti ili nezavisni umjetnici, imaće šansu da oblikuju njenu budućnost.
Ostali će samo slušati.