Mirisi pečenih paprika, kiselog kupusa i dima iz starih kotlova širili su se semberskom ravnicom. Za mnoge, zimnica je više od hrane , to je ritual, naslijeđe koje prenosi priče o prošlim generacijama, o samodovoljnosti i ljubavi prema zemlji.
Ali ove godine, kao rijetko kada, iza mirisa paprika osjetila se gorčina. Suša je prepolovila rod povrća, a cijene su se u prosjeku povećale za 40–50 posto. Tegla domaćeg ajvara koja je prošle godine koštala deset KM, sada je između 12 i 15 KM.
„Nije ovo godina za praviti ništa, ali ja ne mogu bez ovoga“, kaže Branislava Petrović iz Gornjeg Dragaljevca, dok miješa ajvar u velikom kotlu. „Paprika je duplo skuplja, ulje i šećer takođe. Imam vlastitu proizvodnju u svojoj bašti, pa napravim za porodicu, a ponešto i prodam. Ali oni koji moraju kupiti povrće i sami pripremiti zimnicu, na struju i energiju, ne znam kako će izdržati. Sve češće čujem da će ljudi odustati ili kupiti jednu-dvije tegle.“
Suša i ekonomski izazovi
2025. godina u Semberiji ostat će upamćena po rekordnoj suši. Prema podacima lokalnog Poljoprivrednog udruženja Semberije i Majevice, prinos povrća smanjen je za više od 50 posto u odnosu na prosjek prethodnih pet godina.
„Godina je izuzetno teška za proizvodnju. Ono što se uspjelo proizvesti često ostaje po strani, dok uvoznički lobi ima prioritet. Domaće proizvode puštaju da propadaju, a nemilice uvoze ono što sami možemo proizvesti. Na kraju ceh plaćaju građani, jer cijene diktira uvoz“, kaže za BUKU Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Mali proizvođači osjećaju težinu ove kombinacije suše i inflacije, Stojanka Jovanović, koja godinama prodaje ajvar i turšiju u Bijeljini, za BUKU objašnjava:
„Ranije smo pekli 50 kila paprike, sad jedva 30. Svaka tegla je luksuz. Ljudi više ne kupuju deset, već po jednu za probu. Inflacija i suša zajedno prave pravu krizu za domaću zimnicu.“
Porodična proizvodnja i lične priče
Ipak, zimnica nije samo ekonomija; ona je i kulturološki fenomen. U selima Semberije i Bijeljine, priprema zimnice je porodični ritual. Djeca uče mjeriti šećer „od oka“, žene pripovijedaju anegdote dok peku paprike, a miris kotla širi se kroz dvorište i priziva sjećanja.
Tradicionalna manifestacija „Karavan zimnice“, i ove godine na bijeljinskoj Zelenoj pijaci, pružila je domaćim proizvođačima priliku da dođu do izražaja, prezentuju tradicionalne načine pripreme i ujedno podrže žensko preduzetništvo. Posjetioci su mogli degustirati proizvode i kupiti tegle domaće zimnice.
„Ovo je istinska tradicija. Posjetioci karavana imaju priliku da se upoznaju s domaćicama koje pripremaju zimnicu po starim receptima, da vide kako se ajvar priprema na šporetu na drva i da osjete čari očuvanja ove dugogodišnje prakse“, kaže za BUKU Helena Stojnić, rukovodilac pijačnih usluga u AD „Komunalac“ iz Bijeljine.
Pored jedne od tezgi zatičemo Slavicu Gavrić, sa teglama ajvara označenim nazivom “Moja Slavice”. Ime njenog malog brenda na duhovit način odražava lični pečat i toplinu domaće proizvodnje, privlačeći osmijehe prolaznika. Slavica priprema ajvar po staroj narodnoj recepturi, paprike peče na peći na drva, a svaka tegla nosi autentičan ukus tradicije i predanost koju ulaže u svaki korak.
„Mene kad pitaš, ne može se tradicija kupiti. Možeš kupiti ajvar, ali ne i ono što nosi sjećanje. To je ljubav, ne recept“, kaže Slavica za BUKU.
Industrijska konkurencija i budućnost
Razgovori s posjetiocima pokazuju drugačiji trend. Povrće je ove jeseni znatno skuplje, pa se priprema zimnice isplati samo onima koji imaju vlastite bašte i dovoljno vremena i volje. Kupci potvrđuju da ekonomija diktira izbor. Tegla kupljenog ajvara je pristupačna, ali gubi se kontakt s tradicijom, s pripremom i zajedništvom koje nastaje oko pripreme zimnice.
„Mladi više nemaju vremena, mi penzioneri gubimo snagu. Ako ovo tako nastavi, za deset godina tegle domaće zimnice će biti rijetkost, a industrija će preplaviti tržište. Pošto živim sama, kupiću teglu-dvije. Svakako se ne isplati da pravim“, kaže za BUKU Jelica Pejić iz Bijeljine.
Na policama supermarketa sve više dominiraju proizvodi koji se reklamiraju kao „domaći“. Stručnjaci upozoravaju:
„Inflacija, skuplje sirovine i konkurencija industrije dovode do toga da tradicionalna domaća zimnica postaje simbol otpornosti i otpora tržišnoj logici. Ljudi misle da kupuju domaće, a zapravo kupuju industrijski proizvod iz drugih država, s konzervansima i šećerom. Mali proizvođači ne mogu se boriti s marketingom, samo s kvalitetom i poštenjem“, za BUKU objašnjava ekonomista prof. Aleksa Milojević.
To otvara pitanje: šta gubi društvo kad prestane proizvodnja domaće zimnice? Odgovor nije samo u ukusu,već u održavanju lokalne ekonomije, tradicije i socijalnog identiteta.