Početkom 90-ih svi su živjeli normalan, miran život – radili, školovali se, družili. Odjednom je sve nestalo. Neko ih je pozvao u rat u kojem su proveli tri do četiri godine, a potom ih vratio kući, očekujući da nastave živjeti kao da se rat nije ni desio.
Spasoje Kulaga, predsjednik Udruženja “Pravipožar”, sam je prošao kroz taj proces. Nakon rada na vlastitoj traumi u grupi veterana, uvidio je da sistemska podrška gotovo da ne postoji i da su ljudi prepušteni sami sebi. Zajedno s nekoliko veterana, 2008. godine formirao je neformalnu grupu za podršku. Tri godine kasnije, inicijativa je prerasla u Udruženje “Pravipožar” sa sjedištem u Derventi.
RATNI VETERANI PRIČAJU O TRAUMI
Prvenstveni cilj udruženja je pružanje podrške ratnim veteranima, njihovim porodicama i žrtvama rata. Na početku su članovi bili veterani Vojske Republike Srpske, a potom su im se pridružili i veterani Armije RBiH i Hrvatskog vijeća obrane. Do danas su održali više od 150 radionica širom BiH, pokrenuli online peticiju za zaustavljanje govora mržnje i snimili dokumentarni film “Testament jednom vremenu”.
Kroz druženja, veterani su dijelili svoja iskustva i traumatske priče s ciljem očuvanja mentalnog zdravlja i izgradnje mreže podrške. Iskustva veterana pokazala su koliko je važan rad na mentalnom zdravlju i za druge koji se bore za mir – mirovne aktiviste.
Stoga je “Pravipožar”, u partnerstvu s Udruženjem “Progres”, pokrenuo program namijenjen upravo njima- “Očuvanje mira: Mentalno zdravlje i strateško osnaživanje mirovnih aktivista”. Istraživanje iz 2023. pokazalo je da aktivisti rade na terenu sa brojnim korisnicima, izloženi velikom pritisku, a njihovo mentalno zdravlje je često ugroženo.
Kulaga za BUKU ističe da je sistemska podrška u Bosni i Hercegovini vrlo ograničena i da je potreba za ovim radom posebno vidljiva u lokalnim zajednicama i organizacijama gdje ljudi decenijama nisu imali priliku razgovarati o traumama i mentalnom zdravlju.
U saradnji sa stručnjacima iz regiona, uključujući Novi Sad i Zagreb, organizovani su dva, od planirana tri, treninga za mirovne aktiviste. Fokus je bio na prevenciji sagorijevanja, jačanju kapaciteta i motivaciji za rad ljudi koji decenijama čuvaju mir u BiH.
Učesnici iz 17 gradova već su se okupili u Tesliću i Jahorini. Svi su do jednog zaključili da sistemska podrška u BiH praktično ne postoji, a institucije uglavnom reaguju tek kada nastanu problemi.
UMOR KOJI NE PRESTAJE
Oni ne kriju umor nakon decenija rada na terenu, boreći se za mir i dijalog u svojim zajednicama, često bez ičije podrške. Aktivistkinja Zehida Odobašić za BUKU kaže da je godinama svakodnevno radila s ljudima kojima su prava uskraćena, s majkama i djecom, s onima koji su na marginama društva: “Trošila sam svu svoju energiju, i fizički i emocionalno, i došla do tačke kada sam bila na izmaku snaga. Osjećala sam da više ne mogu sama, da mi je potrebna podrška da nastavim pomagati drugima.”
Najteže joj je bilo tokom velike izbjegličke krize, kada su hiljade ljudi bile na ulicama, livadama i u šumama, bez smještaja, prava na zdravstvenu zaštitu i brige vlasti.
“Morala sam biti sve odjednom – volonterka, majka, prijateljica, socijalni radnik, medicinski radnik – i nositi teret njihove patnje. Taj period me emocionalno potpuno iscrpio i ostavio dubok trag”, dodaje Zehida.
Mirovni aktivista Borislav Đurić takođe nam govori o izazovima sa kojima se susretao na terenu: “Često nailazimo na zidove šutnje i sumnju, jer se ljudi pitaju da li uopšte vrijedi govoriti o miru i solidarnosti. Najteže situacije bile su kada sam susretao mlade koji su izgubili vjeru u promjene ili oni koji su direktno pogođeni nasiljem i diskriminacijom. Takvi trenuci me pogode lično, ali i daju dodatnu snagu da ostanem u ovom poslu.”
Za Borislava i Zehidu treninzi su došli u posljednji čas. Briga o drugima iscrpljuje, a dodatno frustrira kada ste neshvaćeni u svojoj sredini.
“Često se osjećamo neshvaćeno. Ljudi ne vide sve ono što radimo. Godinama se suočavamo s predrasudama, kritikama i nerazumijevanjem okoline, i to dodatno iscrpljuje. Zato je važno imati podršku i programe koji nas osnažuju, jer samo tako možemo nastaviti dalje”, kaže Zehida.
KAKO SAČUVATI SEBE
Stručna perspektiva Dragana Žuljevića, dr. psiholoških nauka, daje uvid u psihološki aspekt iskustava aktivista. On ističe da je cilj treninga bio osnaživanje mirovnih aktivista kroz edukativni i interaktivni rad na prevenciji sagorijevanja, kako bi naučili čuvati sami sebe.
“Bez znanja o psihičkom sagorijevanju i bez tehnika za prevenciju, aktivisti su pod ozbiljnim rizikom po mentalno zdravlje. Ukoliko se rizici ostvare, oni prvo moraju zaštititi sebe i time uskraćuju svoju ekspertizu korisnicima”, objašnjava Žuljević za BUKU. Radionice kombinuju teoriju i iskustveni rad, gdje učesnici kroz lične primjere uče tehnike primarne i sekundarne prevencije sagorijevanja.
Rezultati su bili očekivani. Svi učesnici pokazali su indikatore sagorijevanja – od blagih, preko umjerenih, do sporadično ozbiljnih.
“Neprocesuirana trauma, bilo ratna ili mirnodopska, može se aktivirati i decenijama kasnije. Osoba može doživjeti preplavljenost emocijama, neprijatne slike i sjećanja, pa i snažne tjelesne reakcije. Upravo zbog toga su ovi seminari toliko važni – aktivisti uče kako sačuvati sebe dok pomažu drugima”, jasan je Žuljević.
Borislav na kraju razgovora za BUKU sumira praktičnu vrijednost radionice: “Najkorisnije što sam naučio jeste da briga o sebi nije luksuz nego preduslov da možemo brinuti o zajednici. Tehnike koje smo učili, poput vježbe disanja, postavljanja granica i vođenja teških razgovora, sada koristim i u radu i u privatnom životu.”
Mirovni aktivisti s nestrpljenjem očekuju treću radionicu, koja će se održati krajem ovog ili početkom narednog mjeseca. Fokus će biti na praktičnim metodama prevencije sagorijevanja i jačanju individualnih kapaciteta.
Ako želimo zdravije društvo moramo početi brinuti o onima koji se svakodnevno bore za prava drugih.
Ove aktivnosti realizuju se kroz projekat “Jačanje povjerenja i kohezije u zajednicama u BiH – Možemo Bolje”, koji finansira Služba za instrumente vanjske politike Evropske unije. Projekat zajednički provode Evropska unija, Ujedinjene nacije u BiH, Misija OSCE-a u BiH i Vijeće Evrope. Time se dodatno osnažuje podrška mirovnim aktivistima u njihovom dugogodišnjem radu na očuvanju mira i dijaloga u zajednicama.