Odluka Apelacionog odjela izazvala sumnje u pogodovanje lideru SNSD-a
Pitanje pravnih posljedica presude Miloradu Dodiku i dalje izaziva buru u javnosti i produbljuje sumnje da dio sudija u Sudu BiH aktivno pomaže njegovom političkom opstanku. Najnoviji primjer je rješenje Apelacionog odjela kojim je odbijena žalba Nebojše Vukanovića na odluku Centralne izborne komisije BiH (CIK BiH) da ovjeri učešće SNSD-a na prijevremenim izborima – i to s potpisom Milorada Dodika.
Raportovi izvori tvrde da nije istina da je ovom odlukom razriješeno pitanje može li Dodik ostati predsjednik SNSD-a. Naprotiv, to rješenje, kažu, otvara ozbiljne sumnje da dio sudija svjesno pogoduje Dodiku, osiguravajući mu status i politički legitimitet.
Ono što dodatno izaziva sumnju jeste brzina odluke – žalba je odbijena u roku od nepuna 24 sata, što ukazuje da je dio sudija praktično jedva dočekao ovakvu priliku. Time su, iako nisu izričito rekli da Dodik može biti predsjednik SNSD-a, faktički potvrdili njegovu poziciju.
Prema tvrdnjama iz pravosuđa, iste sudije koje su odbile Vukanovićevu žalbu bile su uključene i u „tajni“ Dodikov dolazak u Sud BiH u julu ove godine, pod pokroviteljstvom vrha OSA-e. Tada mu je, pod nerazjašnjenim okolnostima i uz povlašteni tretman, ukinut pritvor određen zbog ignorisanja poziva Tužilaštva BiH u vezi s njegovim napadima na ustavni poredak. Upravo se taj trenutak sada vidi kao nastavak šireg plana zaštite Dodika od posljedica presude.
Da je Sud BiH podijeljen, potvrđuje i činjenica da jedni sudije insistiraju na punoj primjeni zakona, dok drugi očigledno rade na tome da Dodik izbjegne zabrane koje proističu iz osude. A zakon je, kako naglašavaju izvori, nedvosmislen – presuda povlači prestanak službene dužnosti, zabranu obavljanja funkcija u organima vlasti, javnim preduzećima i pravnim licima koja se finansiraju iz budžeta.
Sam Sud BiH je 1. augusta ove godine naveo da, osim kazne zatvora i mjere sigurnosti, po sili zakona nastupaju i pravne posljedice osude iz člana 203.a Krivičnog zakona BiH, uključujući zabranu vršenja bilo kakvih funkcija. Uprkos tome, CIK BiH je ovjerio učešće SNSD-a na izborima s Dodikovim potpisom, ignorišući raniji akt koji im je sam Sud poslao. Suad Arnautović, član CIK-a, bio je protiv, tvrdeći da presuda jasno zabranjuje Dodiku da bude predsjednik stranke, jer su političke partije takođe pravna lica. Ostali članovi CIK-a odbili su to tumačenje, tvrdeći da se posljedice osude ne odnose na stranačke funkcije.
Još je apsurdnije to što je Registracioni sud u Banjoj Luci poslao CIK-u potvrdu da je Dodik i dalje predsjednik SNSD-a – odluku koju je, kako kažu izvori, teško zamisliti kao išta drugo osim politički motivisanu.
Raport je još u septembru tražio od Suda BiH odgovor može li Dodik biti predsjednik SNSD-a. Dobijen je štur odgovor: „Sud BiH nije u obavezi da daje mišljenja, tumačenja niti objašnjenja u vezi sa pitanjima koja izlaze izvan okvira njegovih nadležnosti.“ Ipak, samo mjesec dana kasnije Apelaciono odjeljenje tog istog suda odbacilo je Vukanovićevu žalbu, dajući Dodiku svojevrsnu zaštitu i potvrđujući validnost njegovog potpisa.
Promjena stava suda – od striktne interpretacije zakona do faktičkog dopuštanja Dodiku da nastavi političko djelovanje – izazvala je sumnje u trgovinu uticajem i političke dogovore. Rezultat je da Dodik i dalje obavlja funkcije, koristi službene prostorije i potpisuje akte kao predsjednik SNSD-a, iako bi mu to po sili zakona trebalo biti onemogućeno.
Cijeli slučaj pokazuje koliko je pravosudni sistem BiH kompromitovan. Ako se ovakav trend nastavi, građani će u pravosuđu sve manje vidjeti instituciju zakona, a sve više produženu ruku političkih interesa.