Nakon smrti Halida Bešlića nižu se oproštajne poruke njegovih kolega i koleginica, saradnika i prijatelja.
Hiljade građana okupilo se sinoć u Sarajevu i Tuzli, ali i Zagrebu pjesmom odajući poštu voljenom pjevaču.
Halid je vjerovatno bio najvoljeniji Bosanac i Hercegovac. Građani su slali poruke da je on prije svega bio čovjek, a tek onda vrsan pjevač. To je bila i njegova želja.
Njegove kolege i prijatelji u izjavi za Buku rekli su kako su svjedočili brojnim humanim djelima koje je činio, te da u životu nisu poznavali bolju osobu.
Pomogao i pomagao je mnogima. Poznanicima, prijateljima, komšijama, ali i potpunim strancima.
Jedna od najdirljivijih stvari iz njegovo života je odnos sa pjevačicom Azrom Kolaković alias Donnom Ares.
Jedna od najvoljenijih bh. pjevačica Donna Ares preminula je u oktobru 2017. godine u 41. godini života nakon duže i teže bolesti.
Tokom dugogodišnje borbe s karcinomom ova pjevačica, jedna od omiljenih u BiH, imala je bezrezervnu podršku kolege Halida Bešlića s kojim je još 1999. snimila hit “Sviraj nešto narodno”.
U intervju za beogradske medije 2015. se zahvalila kolegama na podršci u toku liječenja, a posebno Halidu Bešliću.
“Finansijski su mi mnogi pomogli, a najviše Halid Bešlić i Osman Hadžić, koji su me odmah nazvali. Ja nisam mogla da radim u tom periodu, a za moj lijek se skupljao novac. Prva terapija je koštala oko 2.500 eura, a onda smo preko nekih farmaceutskih kuća sredili popust i plaćali smo po 3.000 maraka i to je ogromna cifra kad ne radiš, a pritom je bilo troškova i za infuzije, hranu…”, rekla je tada Donna Ares čije pjesme danas, više nego ikada, diraju dušu.
Alma Tatlić, njena sestra koja je ranije s njom i nastupala, pristala je za Buku govoriti o podršci koju je njena porodica dobijala od kolege Bešlića.
U nastavku prenosimo njen posljednji pozdrav Halidu Bešliću koji je napisala na upit Buke:
“Dragi naš Halide,
S ogromnom tugom te ispraćamo na vječni počinak. Bosna i Hercegovina i cijela regija izgubili su istinsku gromadu od čovjeka, onakvu kakva se rijetko rađa. Otišao je naš dobri Halid Bešlić, ali prije svega – ljudina kakva se ne sreće često. Imao si dušu veću od svih dvorana u kojima si pjevao, a tvoja dobrota bila je glasnija od bilo kojeg hita. Nikada ti slava nije mogla pokvariti dušu.
Kao sestra Donne Ares (Azre Kolaković), imala sam privilegiju da te i lično poznajem. I sada, mogu da čujem tvoj topli glas kako pita: “A seka, ide li seka…” U “džungli” estrade, tebe i moju Azru povezivalo je čisto srce i borba da ostanete svoji. I bili ste i ostali svoji. Nikada neću zaboraviti niti prestati da se zahvaljujem na svakom savjetu, lijepoj riječi i podršci koju si davao mojoj sestri, posebno u najtežim trenucima njene borbe. Bio si, Halide, onaj kojeg je čovjek morao voljeti već na prvu. Običan čovjek iz naroda, a opet, tako izuzetno velik. U tome ste bili slični. Vas dvoje ste bili i ostali sinonim za jednostavnost i plemenitost.
Sada, kada vas više nema među nama, jedino što preostaje jest nada: da ste se sreli. Da sjedite na nekom ljepšem mjestu, gdje nema ni teške bolesti ni tuge, i gdje ništa ne boli.
Zamišljam vas vesele, kako se smijete i pjevate svoju pjesmu. Nadam se da tamo, na najljepšoj nebeskoj pozornici, ti i Donči pjevate: “Sviraj nešto narodno…”
Hvala ti, Halide, za sve što si bio.
Neka vam je vječna i laka zemlja.
Iskreno saučešće porodici Bešlić”