Samostalni sindikat radnika u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Republike Srpske, kao najbrojniji sindikat u oblasti zdravstva u Republici Srpskoj posljednjih mjeseci istupa sa jasnim zahtjevima – povećanje plata, novi koeficijenti, status od vitalnog značaja i sprečavanje masovnog odlaska kadra.
Kao predsjednik najbrojnije sindikalne organizacije u Republici Srpskoj, one koja djeluje u JZU Univerzitetski klinički centar Republike Srpske, Aleksandar Dragušić je svakodnevno na prvoj liniji borbe za prava radnika, te svakako jedan od najupućenijih u probleme radnika u zdravstvu. Ističe da borba za prava radnika i njihova primanja predstavlja borbu za zdravstvo Republike Srpske. U intervjuu odgovara iskreno na pitanja od značaja za zaposlene u oblasti zdravstva Republike Srpske.
Kako ocjenjujete trenutni položaj zdravstvenih radnika u Republici Srpskoj i da li Vlada pokazuje dovoljno razumijevanja za vaše probleme?
Kada govorimo o položaju radnika on je i dalje jako loš, a ovdje posebno mislim na plate i uslove rada. Kao i svaki put kada se izjavi ovako nešto – odmah se nađu oni iz sistema koji o nama odlučuje, pa kažu da su uslovi rada poboljšani i da su plate značajno povećane. Istina je da radimo u boljim uslovima, kada je riječ o novim prostornim i tehničkim kapacitetima, ali sve ostalo nije i nikako ne može biti istina. Zdravstveni radnici rade u uslovima kontinuiranog povećanja obima posla, a što se sve više osjeti zbog deficitarnosti kadra i nesređenih sistematizacija u ustanovama. Još značajniji problem predstavljaju primanja koja još uvijek nisu odraz značaja i obima posla koji radnici obavljaju. Neću podsjećati na prethodna povećanja primanja u zdravstvu, nego ću reći da se ono što smo dobili prije nekoliko mjeseci danas istopilo i da smo ponovo na početku, jer galopirajuća inflacija nastavlja da utiče na kupovnu moć radnika.
Kada pričamo o odnosu nove-stare Vlade, mi nismo u dosadašnjim nastupima čuli da je sadašnji predsjednik Vlade spomenuo problem naših primanja i deficitarnosti kadra u zdravstvu, a veoma pažljivo smo analizirali svaki njegov javni nastup. Trebamo biti iskreni, bilo je riječi o novim i savremenijim kapacitetama u zdravstvu, novim i bržim rješenjima za naše pacijente, savremenijoj zdravstvenoj zaštiti i sl., ali nigdje nismo čuli ništa o problemima radnika. Zašto je to tako, da li smo opet negdje na posljednjem mjestu – pokazaće prvih 100 dana rada nove Vlade. Vidimo da je bilo riječi o rješavanju problema radnika u elektroenergetskom sektoru, šumama, željeznicama,… što je za nas jasna poruka. Kao sindikat svakako podržavamo aktivnosti resornog ministarstva koja su vezana za kontinuiranu edukaciju našeg kadra, izmjenu određenih rješenja koja imaju za cilj adekvatnije uređenje struke, ali sve navedeno po nama dolazi tek onda kada je radnik zadovoljan svojim primanjima, što nažalost još uvijek nije slučaj.
Koji su glavni zahtjevi sindikata upućeni Vladi RS i poslodavcima, i šta bi za radnike značilo njihovo usvajanje?
Vlada Republike Srpske je naš poslodavac, pa je tako i svaki ključni zahtjev primarno upućen upravo Vladi i resornom ministarstvu. S druge strane poslodavci u ustanovama su još jedna instanca gdje delegiramo svoje zahtjeve, ali ipak adresa za ključne zahtjeve i rješavanje naših problema je Vlada i ministarstvo. Što se tiče naših zahtjeva mi smo prije dva mjeseca pokrenuli peticiju članova sindikata, kojoj su se priključili i ostali radnici, a u kojoj tražimo status od vitalnog značaja za funkcionisanje Republike Srpske. Peticija je još uvijek u toku, a trenutno smo prikupili preko 2500 potpisa. U zahtjevu iz peticije tražimo iste beneficije koje su dobili radnici MUP-a, a na način da će radnici zbog stepena složenosti posla koji obavljaju dobiti trajne, zakonski definisane dodatke. Kroz navedeno bi, da li u formi lex specialis-a ili kroz izmjenu zakona o platama jasno definisali početne osnove za obračun dodataka na platu zbog otežanih i složenih uslova rada. Jedan od zahtjeva koji smo u prethodnom periodu uputili predsjedniku Vlade je i povećanje cijene rada koja se nije mijenjala od 2022. godine, te rješavanje statusa medicinskih sestara i ostalih tehničara sa VSS. Pored navedenog, smatramo da je došlo vrijeme za rješavanje problema pravednog plaćanja dežurstava, što je problem koji značajno demotiviše ljekare, ali i ostale radnike koji su u dežurstvima. Svjesni smo u kojim okolnostima radimo i živimo, ali jednostavno probleme plata i primanja moramo hitno riješiti, jer ako nastavimo da gubimo stručni kadar izgubićemo i kvalitetno zdravstvo.
Koliko je realno očekivati povećanje plata u skorijem periodu, s obzirom na ekonomske okolnosti i budžetska ograničenja?
Povećanje plata i rješavanje problema iz zahtjeva našeg sindikata će se morati desiti uskoro, u to ne treba sumnjati. Apsolutno ne prihvatamo obrazloženje da će se čekati neki adekvatniji period ili stabilnije ekonomske okolnosti. Budžetska ograničenja ne bih komentarisao, ista, ako ne i gora ograničenja smo imali i u prethodnom periodu, pa su svi budžetski korisnici dobili povećanje plata. Ono što se promijenilo u našem nastupanju je to da ćemo pokušati izbjeći česta dopisivanja sa Vladom i ministarstvom, jer se pokazalo da nemaju efekta i da se šalje pogrešna slika radnicima. Imamo drugačije planove i već smo počeli sa njihovom realizacijom, pa ćemo vidjeti šta će nam to donijeti. Ono što ću napomenuti je da će rješavanje ovih pitanja svakako odrediti ishod izbora u narednoj godini, evo neka i to ostane ovdje zapisano – vrijeme je pred nama.
Kvalitetan zdravstveni kadar masovno odlazi u inostranstvo. Šta sindikat vidi kao ključnu mjeru za zaustavljanje tog trenda?
Ne samo u inostranstvo, nego i u FBiH i okruženje. Tamo se, moramo to iskreno reći, nude bolji uslovi i veće plate. I ovo kada izjavimo na ovakav način, naći će se pojedini da pokušaju to da demantuju. Mogu pokušati, imamo platne liste kao komparaciju za svako zanimanje, tako da su argumenti i ovdje na našoj strani. Ne vidim zašto bi to bio problem jasno reći, ako smo sigurni da je to istina. Ono što je ključno je da se značajno povećaju primanja radnika. Ovdje mislim i na osnovnu platu, ali i na dodatke na platu po svim osnovama. Navedeno će svakako zadržati radnike, ali i osigurati primanje novih radnika, što će riješiti problem deficitarnosti. Dakle, moramo biti realni i iskreni pa reći da sadašnja primanja nisu dovoljna da zadrže radnike, ali ni da motivišu nove radnike da se zaposle. Ako neko ima argument da to nije tako, onda se vraćamo na to da taj neko nije ni realan, ni iskren.
UKC RS je mjesto gdje predvodite sindikat sa najvećim brojem članova. Koliko vam ta sindikalna snaga daje prednost u pregovorima?
Pitanje brojnosti je velika prednost, ali i velika odgovornost. Svakako da navedeno osnažuje našu poziciju u pregovorima kako u ustanovi, tako i na nivou republike, ali isto tako predstavlja i veliku obavezu. Stabilna sindikalna organizacija mora imati rezultate koje radnici osjete u svakom segmentu rada sindikata, a ako istih nema sve ostaje na praznoj priči. Dakle, ako nema rezultata, zaštite i iskrene borbe za prava radnika i ta brojnost brzo postaje varijabilna.
Kako komentarišete činjenicu da će najava povećanja minimalne plate ponovo dovesti do disbalansa unutar platnih razreda u zdravstvu?
Povećanje minimalne plate je još uvijek u formi najave, ali imamo informacije da će sigurno doći do povećanja iste. Jednostavno, to je neminovnost zbog inflacije i današnje vrijednosti novca. Podržavamo to povećanje i sigurni smo da će navedeno samo dati snagu našim argumentima za povećanje plata svim radnicima u zdravstvu.
Da li trenutna sistematizacija i način obračuna plata prate realne okolnosti i rizike sa kojima se zdravstveni radnici suočavaju?
Sistematizacije svakako da ne, a zbog ranije navedene deficitarnosti kadra. Ali i sama sistematizacija na papiru ne značio ništa, jer ako npr. donesemo jedan idealan akt po kome na jednoj organizaionoj jedinici po sistematizaciji trebamo imati 90 sestara i 20 ljekara, a u realnosti vidimo da je popunjenost sistematizacije manja od 70% to nam govori da je sistematizacija adekvatno i realno urađena, ali da postoji nedostatak kadra. Dakle, ponovo se vraćamo na niska primanja i nedostatak kadra. To je zakon spojenih posuda: i adekvatna sistematizacija i popunjenost iste, jedino na taj način sistem funkcioniše bez opterećenja. Što se tiče dodataka na platu zbog otežanih uslova, odnosno rizika, mogu govoriti o radu naše sindikalne organizacije u UKC RS, koja je po svim pokazateljima uradila dobar posao i ispregovarala više od maksimuma u trenutnim okolnolnostima. Ima li prostora za bolje? Uvijek ima, pripremamo nove zahtjeve koje delegiramo u procesu kolektivnog pregovaranja i navedeno ćemo sigurno ubrzo ugraditi kao dio trajnih prava za radnike naše ustanove.
Često se ističe da sindikati nisu jedinstveni. Koliko je teško postići zajednički nastup svih sindikata u zdravstvu RS?
Jedinstvo sindikata se mora zasnivati na iskrenosti predstavnika sindikata, zajedničkim ciljevima i istrajnosti. Ako nema bilo kog od ova tri segmenta jednistvo će biti kratkog daha. Mnogo puta sam govorio o ovoj problematici, svako od predstavnika sindikata će imati različita tumačenja šta je prava istina i zašto zajedništvo ne funkcioniše, ali ono što je najbitnije u svemu je da su zahtjevi svih sindikata slični. Cilj svakako treba da nam je isti, a to je poboljšanje socijalnog i ekonomskog statusa zaposlenih.
Koja bi bila Vaša poruka zdravstvenim radnicima koji razmišljaju da napuste profesiju ili odu iz zemlje – zašto da ipak ostanu i bore se kroz sindikat?
Razumijem svakoga ko razmišlja da ode ili čak da napusti našu profesiju. Jasno je svima do sada koliko situacija u kojoj radimo utiče na nas lično, naše porodice i sve ono što čini jednog čovjeka. Ali opet vjerujem da imamo snagu i da se možemo izboriti za naša prava i plate sa kojima ćemo biti zadovoljni. Borba kroz sindikat svakako, ali mora postojati i individualna borba. Ohrabruje me sve veća podrška našem sindikatu i iz tog razloga sam siguran da ćemo zajednički ubrzo riješiti probleme niskih plata i našeg statusa.