Računi za struju u Federaciji Bosne i Hercegovine od septembra su porasli i uvedene su blok tarife koje domaćinstva dijele na zelene, plave i crvene potrošače. U Republici Srpskoj cijene su već ranije skočile, a nova poskupljenja prijete i tamo. Građani strahuju da će zima donijeti još veće udare na kućne budžete, dok energetske kompanije upozoravaju da bez poskupljenja sistem neće opstati.
Nitko od nadležnih nije rekao kako će građani podnijeti nikad skuplju energiju, niti je ponudjeno rješenje, iako su se i do sada mnoge porodice odricale toplote u svojim domovima. Bosna i Hercegovina i dalje nema jasnu definiciju energetskog siromaštva, što je preduslov za kreiranje programa pomoći najugroženijima.
Energetsko siromaštvo označava odnos između prihoda domaćinstva i iznosa koji se mora izdvojiti za energiju – električnu i toplotnu. Prema istraživanjima, više od polovine domaćinstava u BiH spada u ovu kategoriju, izdvajajući preko 15 posto svojih primanja na račune za energiju.
Docent doktor Milovan Kotur sa Mašinskog fakulteta u Banjaluci pojašnjava da su istraživanja sprovedena u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu tokom 2018, 2020. i 2021. godine pokazala ozbiljnu situaciju. U Tuzli je 43 posto domaćinstava energetski siromašno po kriterijumu da za energiju izdvaja više od 15 posto dohotka. Ako se primijeni evropski prag od 10 posto prihoda, gotovo 70 posto domaćinstava spada u kategoriju ugroženih.
„Veliki broj domaćinstava imao je tada primanja do 400 KM, a na energiju su morali izdvojiti i preko 30 posto budžeta. Oni sa primanjima do 560 KM izdvajali su do 30 posto, dok su domaćinstva sa prihodima većim od 1.200 KM izdvajala do 10 posto. Po evropskom kriterijumu od 10 posto, sva domaćinstva sa budžetom ispod 1.200 KM su energetski ugrožena“, objašnjava Kotur.
Ako se danas primijeni evropski kriterijum, domaćinstva sa minimalnom platom u RS koja izdvaja više od 90 KM i u FBiH koja izdvaja više od 100 KM mjesečno spadaju u ovu kategoriju. Stroži prag od 15 posto prihoda podrazumijeva da su energetski ugroženi oni koji mjesečno izdvajaju 135 KM u RS i 150 KM u FBiH, dok prosječna plata od 1.601 KM znači trošak od 240 KM mjesečno za energiju.
Profesor Petar Gvero sa Mašinskog fakulteta u Banjaluci ističe da energetsko siromaštvo pogađa ne samo najsiromašnije, nego i srednju klasu. „Posljedice nisu samo hladan stan – tu su i problemi sa zdravljem, ishranom, obrazovanjem i socijalnom isključenošću“, kaže Gvero. Najugroženiji su penzioneri, porodice sa niskim prihodima i stanovnici loše izolovanih objekata.
On također vidi priliku u ulaganju u energetsku efikasnost, obnovljive izvore i pametne tehnologije. „Prvi korak je svijest, a zatim i sistemski pristup koji nikoga ne ostavlja iza“, poručuje Gvero.