Davno već, prije nove ere, u doba starog Rima plebejci su se u borbi protiv patricija 451-450 godine p.n.e. izborili za to da stvaranje i primjena prava ne mogu biti privatna stvar bogatih i moćnih pojedinaca i klasa, kakva su u to vrijeme bili patriciji, već stvaranje i primjena prava moraju biti javni, da sva javnost ima saznanje o tome, naročito kada se radi o donošenju pravnih propisa.
Iz te plebejske borbe niklo je ono što je ne samo u rimskom pravu nego i u pravnoj civilizaciji i nauci uopšte poznato kao Zakon dvanaest ploča (Lex duodecim tabularum), kojim je još te daleke 451-450. godine p.n.e. došlo do objavljivanja (na bronzanim pločama) pravnih propisa o važnim društvenim odnosima tog doba.
Nažalost, i poslije toliko vremena mi ovdje u Republici Srpskoj imamo ponavljanje istorije, jer današnji i ovdašnji plebejci moraju ponovo da se bore, ako hoće da znaju šta rade sadašnji vlastodršci i koje propise donose. Bez te plebejske borbe ništa ne vrijedi to što Ustav Republike Srpske propisuje da se svi opšti akti državnih organa prije stupanja na snagu moraju objaviti u Službenom glasniku Republike Srpske. To je naprosto mrtvo slovo na ustavnom papiru, hartiji bez bilo kakvog značaja za ovdašnje silnike, kompradorski i klijentelistički režim, koji danas vlada Republikom Srpskom, što dokazuje i najnoviji primjer.
Naime, ukaz koji je juče (19.9.2025. godine) objavljen u domaćim medijima, a kojim je Davor Pranjić kao potpredsjednik Republike proglasio Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske, je neustavan, jer je suprotan Ustavu BiH i Ustavu Republike Srpske, čime je neustavan i sam taj zakon, koji ne može biti pravno valjan ako nije pravno valjan ukaz o njegovom proglašenju.
Naime, iz tog ukaza je vidljivo da ga je Pranjić donio pozivajući se na navodno ovlaštenje iz nekakve Odluke broj 01-010-2441/25, ali se ne zna, jer toga nema u ukazu, ni ko je donio tu Odluku, kog datuma je donijeta niti koja navodna ovlaštenja su mu njome data – tj. da li je to samo navodno ovlaštenje za potpisivanje ukaza o proglašenju zakona koje donese Narodna skupština ili i neka druga (i koja druga) ovlaštenja.
Pored toga, nigdje u tom Pranjićevom ukazu nije napisano u kom broju Službenog glasnika Republike Srpske je objavljena (a zna se da nije objavljena) ta Odluka o ovlaštenju, što je takođe čini neustavnom, jer se radi o opštem pravnom aktu, a takvi akti, da bi stupili na pravnu snagu, prethodno moraju biti objavljeni u Službenom glasniku Republike Srpske, kako propisuje član 109. Ustava Republike Srpske.
Ovo stoga što takva odluka ima svojstvo opštosti, koje znači da je upućena raznim adresatima sa kojima bi Pranjić po osnovu te Odluke, da je ustavno valjana, stupao u pravne odnose, te zbog toga takva Odluka ima i svojstvo apstraktnosti koja znači da sadrži normu koja se ne iscrpljuje u samo jednoj primjeni. Zbog toga, dakle, Odluka na koju se poziva Pranjić ima svojstvo opšteg pravnog akta pa da bi stupila na snagu mora prvo biti objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske.
Međutim, očigledno je da nije, pa su zato suprotni Ustavu Republike Srpske i Pranjićev ukaz i zakon na koji se taj ukaz odnosi.
Oni su suprotni tom ustavu zato što, sve i da jeste predsjednik Republike (a nije), Milorad Dodik bi Pranjića mogao ovlastiti da potpiše ovakav ukaz samo u slučaju da je Dodik privremeno, a ne trajno, spriječen da obavlja funkciju predsjednika Republike, jer mu samo u slučaju privremene spriječenosti Ustav Republike Srpske dozvoljava da prenese predsjednička ovlaštenja na nekog od potpredsjednika Republike.
Međutim, još od 12.6.2025. Milorad Dodik nije predsjednik Republike, jer mu je pravosnažnom osuđujućom presudom Suda BiH zabranjeno da obavlja funkciju predsjednika Republike u trajanju od šest godina, tako da Dodik usljed toga nije privremeno spriječen da bude predsjednik Republike, već nije predsjednik i ne može to biti najmanje narednih šest godina.
Osim što je Pranjićev ukaz suprotan Ustavu Republike Srpske, on je suprotan i Ustavu BiH, jer je Pranjić time omogućio da se krši navedena zabrana koja je Dodiku izrečena pravosnažnom osuđujućom presudom Suda BiH od 12.6.2025.godine, čime je grubo povrijeđen imperativni pravni princip vladavine prava propisan članom 1. Ustava BiH.
Zbog toga ovlašteni subjekti iz člana 6. Ustava BiH trebaju odmah pokrenuti ustavni spor pred Ustavnim sudom BiH protiv navedenog zakona i Pranjićevog ukaza, jer će u protivnom ovo nasilje nad Ustavom BiH nastaviti svoje postojanje.
Pored svega rečenog Pranjić je takvim svojim ponašanjem, prihvatajući da postupa po navedenoj Odluci Milorada Dodika kojom Dodik prenosi Pranjiću ovlaštenja koja Dodik više nema, omogućio Dodiku da obavlja funkciju predsjednika Republike iako zna da je Dodiku pravosnažnom presudom Suda BiH zabranjeno da obavlja tu funkciju.
Takvo Pranjićevo ponašanje je krivično djelo kršenja sudske odluke o zabrani vršenja dužnosti, propisano članom 342. Krivičnog zakonika Republike Srpske, jer to djelo, stoji u zakoniku, čini svako ko drugome omogući obavljanje dužnosti iako zna da mu je pravosnažnom presudom izrečena mjera zabrane obavljanja dužnosti. Za ovo krivično djelo javni tužilac je dužan da krivično goni po službenoj dužnosti.