Marko Šipka, osnivač i direktor je Međunarodnog filmskog festivala „Paralele”. Diplomirao je filmsku i televizijsku režiju na Akademiji umjetnosti u Banjaluci gdje trenutno radi kao docent.
Кao stipendista Evropske komisije, završio dvogodišnji master za dokumentarni film pod nazivom ‘DocNomads Erasmus mundus master course’ na tri evropska univerziteta: Luca school of arts-Brussels, Belgium, Universidade Lusofona de humanidades e technologias-Lisboa, Portugal i Film and theatre University – Budapest, Hungary.
Sa studentskim i profesionalnim radovima učestvovao je na festivalima: DocLisboa -Lisabon, Portugal, Film Festival Augusta – Italija, Cyprus International Film Festival – Кipar, Sarajevo Film Festival, Roma Film Festival – Budapest, Mađarska, Short Film Festival – Istanbul, Turska, Human rights Film Festival – Brussels, Belgija, Dukafest Banja Luka i drugi.
Član je Udruženja filmskih radnika Bosne i Hercegovine. Osnivač je Udruženja za podršku razvoja kulture „Video Кabinet” i osnivač i direktor je Međunarodnog filmskog festivala „Paralele” u Banjaluci koji se ove godine održao nedavno u Visitor centru “Pecka”.
Marko kaže da je sam festival koji je održan bio divno i transformativno iskustvo.
“Biti u Pecki je drugačiji način da se doživi film nego u zatvorenoj sali. Šuma, planine i tišina stvaraju impresivan prostor gdje ljudi ne samo gledaju filmove, već ih zaista osjećaju. Priroda ovdje nije samo pozadina; ona je aktivni saradnik u cjelokupnom umjetničkom iskustvu. Tokom festivala, formirala se privremena zajednica specijalizovanih filmskih stvaralaca, lokalnog stanovništva i posjetilaca. Projekcije i razgovori prije i poslije filmova bili su zaista sjajno iskustvo za sve uključene”, rekao je za BUKU Šipka.
Kaže da su na festivalu prikazani filmovi koji su sve prisutne duboko dirnuli i proširili njihov osjećaj za svijet.
“Povezujuća nit je bila osjetljivost prema pejzažima, zajednicama i sjećanju. Program je uključivao filmove iz Butana, Norveške, Argentine, Kanade, Grčke, Meksika i domaće produkcije iz Bosne i Hercegovine. Selekcija je odražavala raznolikost pristupa, od filmova koji se u potpunosti odvijaju u hotelskoj sobi do drugih koji su duboko ukorijenjeni u prirodi, ili čak djela izgrađenih samo od fotografija ili stvorenih na računaru”, pojašnjava Šipka.
Dodaje da je jako važno da se filmski stvaraoci povezuju na ovaj način, jer film nije monolog-on je dijalog.
“Kada se publika i filmski stvaraoci sretnu, film nastavlja da se širi izvan filmskog platna. Ovi razgovori pretvaraju film u živi organizam. U vremenu kada se često krijemo iza svojih telefona, ovi otvoreni dijalozi su sami po sebi jako bitni. Takodje, saradnja filmskih stvaralaca iz regiona je gotovo pa neophodna kako bi uz eventualne koprodukcije jedan film ugledao svjetlost dana”.
Šipka kaže da u Banjaluci nema velikog filmskog festivala.
“Bilo je ranijih pokušaja, ali stvaranje velikog događaja zahtijeva značajan rad, budžet i, što je najvažnije, volju da se izgradi čvrsta, dosljedna publika. Bez tog angažmana javnosti, teško je da festival raste organski. Već postoje fantastični festivali u regionu kao što su Sarajevo, ZagrebDox , Beldocs, Fest… Možda još jedan veliki i nije potreban. Umjesto toga, mislim da nam je potreno više, uslovno rečeno manjih festivala na kojima ćemo, osim što publika može uživati u filmovima, moći i da razmjenjujemo iskustva i upoznajemo filmske stvaraoce iz okoline i svijeta sa kojima ćemo u budućnosti moći sarađivati. To nam je mnogo potrebnije od nekakvog crvenog tepiha. Moja vizija je da se kroz Festival Paralele fokusiram na razvoj projekata i mladih filmskih autora, što je upravo ono čemu težimo sa Ljetnim kampom dokumentarnog filma Cinema Parallels”, ističe naš sagovornik.
On kaže da kod nas film nije na marginama ili bar ne u većoj mjeri nego što je u zemljama u regionu, ili u Evropi.
“Možda nam je potrebno više produkcije, kao i više publike, ali Audio-vizuelni centar Republike Srpske je osnovan relatvno skoro, i potrebno je vrijeme da počnemo primjećivati rezultate”, kaže on.
IZAZOVI FILMSKIH STVARAOCA?
“Izazovi su isti kao i bilo gdje na svijetu; Kako pronaći svoje mjesto pod filmskim ‘nebom’, kako pronaći najbolje saradnike i koautore na filmu, kako pronaći odgovarajuće koproducente i zaokružiti finansijsku konstrukciju. I na kraju, ono najteže i najvažnije, kako napraviti dobar film. Sa osnivanjem Audio-vizuelnog centra, za koji mislim da radi na pravi način, stekli su se oni osnovni uslovi, polazna tačka. Sad ostaje na nama da pokažemo koliko vrijedimo”, rekao je za BUKU Šipka.