U zemlji gdje konkursi postoje samo na papiru, Milorad Dodik je i bez funkcije odlučio da premijeru u ostavci osigura novi posao – direktorsku fotelju u Autoputevima RS. Njegova najava da će Radovan Višković preuzeti čelo javnog preduzeća, iako nije sprovedena zakonska procedura, otvorila je pitanje ne samo pravne validnosti takvog imenovanja nego i smisla samih zakona.
Prema Zakonu o javnim preduzećima Republike Srpske, upravu imenuje nadzorni odbor, većinom glasova, i to isključivo nakon javnog konkursa. Uz to, član uprave ne može biti osoba koja obavlja izvršnu funkciju u političkoj stranci. Višković je, međutim, i dalje potpredsjednik SNSD-a.
Pravnica i aktivistkinja Jovana Kisin kaže da je sve potpuno jasno, imenovanje Viškovića bilo bi u potpunosti pravno nevalidno.
„Uopšte nije pravno validno i nažalost toliko smo navikli na to da to niko neće dovesti u pitanje. Funkcija će, iako potpuno nezakonito provedena, vjerovatno ostati rezervisana za čovjeka koji je od zakonskih procedura imao samo želju da je dobije“, kaže Kisin.
Damjan Ožegović iz Transparency Internationala BiH podsjeća da konkursi za direktore u RS odavno nemaju nikakvu svrhu.
„Konkursi za direktore, ali i za zaposlene, u Republici Srpskoj su odavno ili nepostojeći, ili služe samo da bi se legalizovao prijem zaposlenika kojima je radno mjesto već unaprijed namijenjeno“, ističe Ožegović.
Ipak, Ožegović napominje da sama najava ne mora nužno značiti i konačno imenovanje Viškovića na direktorsku funkciju, jer postoji mogućnost da bude postavljen kao vršilac dužnosti direktora, za šta konkursna procedura nije potrebna.
„Sam Višković je još kao premijer najavljivao izmjene zakona kako bi se omogućilo da vršioci dužnosti direktora ostanu duže u tim statusima, jer, kako je tada rekao, puno je lakše s njima raditi kada su v.d. nego kada se postave na direktorsku funkciju“, podsjeća Ožegović.
U praksi to znači jedno, zakoni u Republici Srpskoj odavno su mrtvo slovo na papiru, konkursi dimna zavjesa, a javna preduzeća partijski plijen. Građani gledaju, navikavaju se i ćute, dok podobni rotiraju fotelje, a javne firme tonu u dugove i gubitke.