U sjeni istorijskih datuma i zaboravljenih obećanja, na sjeveroistoku BiH nalazi se Janja, naselje koje je preživjelo i poplave, i rat, i zaborav. Mjesto gdje ljudi ne čekaju pomoć s vrha, nego se oslanjaju jedni na druge. Gdje riječ “komšija” još uvijek znači više od adrese, a suživot nije fraza, nego svakodnevica.
Janja danas broji oko 5.000 stanovnika. Većina ih živi od zemlje, oranica i plastenika, stoke i sijena. Njive nisu luksuz, već egzistencija. U njima se ogleda borba za opstanak, a svaki znoj s čela svjedoči o prkosu. Povratnici, izbjegli, raseljeni i domaći žive ovdje, ne kao dvije strane, već kao jedno.
„Ovdje kad neko krene da gradi kuću, ne pita se ko je i odakle je – samo se nosi mješalica, dolazi se da se pomogne. Tako je i kada se slavi i kada se tuguje. I kada se radi u polju. Poplave kada su bile spašavali smo jedni druge, trčali da pomognemo jedni drugima , da spašavamo imanja, stoku “, kaže za BUKU Amir Hadžihajdić, jedan od mještana.
Selo koje pamti, ali ne ostaje zarobljeno u prošlosti
U petak, 8. avgusta, Janja je obilježila godišnjicu oslobođenja od fašizma 1943. godine. Ali umjesto velikih parada, ovdje se sjećanje čuva tiho – kroz razgovor, kroz običan život, kroz trud da budućnost bude drugačija.
“Nekoliko godina unazad praktikujemo da obilježavamo 8. avgust, dan oslobođenja Janje. Danas svi se ovdje zajedno trudimo da našu zajednicu učinimo što ljepšom, uređenijom, boljom za sve nas i trudimo se da svi zajedno živimo u toj slobodi i miru dostojanstveno i sa međusobnim poštovanjem”, kaže za BUKU Ljiljana Stanković, predsjednica MZ Janja.
U Janji, međuvjerska i međunacionalna sloga je tradicija. Zajedno se slave praznici, zajedno se tuguje i pomaže.
Bez nasipa, bez sigurnosti
Godinama već, mještani Janje slušaju ista obećanja: „biće završen nasip“, „ulaganja uskoro kreću“. A onda dođe jesen i Drina pokaže zube. Od katastrofalnih poplava 2014. godine, svaka nova kiša budi strah. Ljudi su umorni. Ne od rada, već od iščekivanja.
„Nasip nije luksuz, to je krov nad našim glavama. Bez njega, svaka kiša nas može izbrisati“, upozorava za BUKU Vehdija Begić, jedan od lokalnih proizvođača.
Radislav Borovčanin, mještanin Janje i nekadašnji predsjednik ove mjesne zajednice podsjeća za BUKU da je tokom katastrofalnih poplava 2014, godine Janja pretrpila najveće štete.
“Od tada, do danas, ništa se nije uradilo. Tek proljetos je nešto, kao, započeto. Ali šta to nama vrijedi kada mi nasip još uvijek nemamo. Mi svako proljeće, jesen i zimu strahujemo od svake kiše. Podsjetiću vas da ljudi ovdje žive od poljoprivrede, tako obezbjeđuju egzistenciju – a mi iz godine u godinu trpimo gubitke, kako na usjevima, tako i štete u domaćinstvima koja bivaju zaplavljena”, kaže Borovčanin.
Odlazak mladih, tiho pakovanje kofera, avionske karte – to su udarci koje ova varoš trpi svakog dana. Iz Grada Bijeljina poručuju da Janja neće biti zaboravljena. Ulaže se u infrastrukturu, u školu, u društvene objekte.
“Ovdje žive dobri ljudi, dobri domaćini. Ono što nama ostaje je obaveza poboljšanja uslova života, ulaganje u infrastrukturu. Takođe, ono na čemu predano radim je poboljšanje uslova obrazovanja, iako bi te stvari trebale da se rade sa republičkog nivoa. Mi uprkos izazovima sa kojima se suočavamo zbog sredstava koja su nam oduzeta, dajemo sve od sebe da našim mališanima pružimo dobru i sigurnu budućnost”, kaže za BUKU Ljubiša Petrović, gradonačelnik Bijeljine.
Ovo je zajednica koja se ne može razumjeti kroz brojeve. Tu su porodične priče, dugogodišnje veze, susjedstvo koje traje. Janja je postala dom i za one koji su izbjegli sa svojih ognjišta, i za one koji su se iz drugih krajeva vratili da obnove život.
Život od zemlje: borba za svaki plod i svaki dan
Mještani kažu da se život ovdje ne mjeri novcem već kapima znoja koje ostaju na njivi. Kad sunce nemilosrdno prži, a zemlja se suši, Janjarci znaju da ih čeka još jedan težak dan, ali ne odustaju.
No, borba za opstanak nije laka. Svakodnevni problemi, od loše infrastrukture do otežanog pristupa tržištu, dodatno opterećuju poljoprivrednike. Uzimajući u obzir promjenjive klimatske uslove, neizvjesnost oko nadoknada šteta i političke turbulencije, opstanak u poljoprivredi postaje izazov koji zahtijeva ne samo snagu tijela, već i duha.
“Svaki uspjeh ovdje je mali trijumf. Ali Janja je dokaz da ne odustajemo, borimo se, planiramo, nadamo se i radimo” ističe za BUKU Radislav Borovčanin.
Oni koji ostaju na svojoj zemlji svakodnevno kreiraju priču o otpornosti i vjeri u bolje sutra. Tako, uprkos svim izazovima, Janja ostaje mjesto gdje se rad i upornost isplate i gdje je svaki dan prilika za novi početak.
.