Dok su parkovi u centru Bijeljine odisali mirisima propolisa, voska i bagremovog meda, a posjetioci radoznalo obilazili tezge pčelara iz cijele regije, stvarnost iza osmijeha proizvođača meda bila je daleko teža i složenija.
Tradicionalna manifestacija, “Sajam meda” održana je u atmosferi okupljanja, tradicije i promocije domaćih proizvoda, ali i u znaku jednog od najtežih perioda za pčelarstvo u poslednjih deset godina.
„Situacija sa pčelarstvom ove godine je izuzetno teška. Čini mi se, jedna od najtežih godina koje pamtim“, kaže za BUKU Dragan Božić, pčelar iz okoline Bijeljine, koji s tugom govori o gubicima koji su ga zadesili.
„U našem udruženju, koje nije veliko, imali smo preko 50% gubitaka. Od 3.500 sanduka košnica, sada ih imamo 2.400. Klimatske promjene, bolesti, iznenadne temperaturne oscilacije… sve je to ostavilo traga“, priča nam Božić.
Pomor pčela: Udar bez presedana
Jedan od najiskusnijih pčelara u regiji, Darko Marković, kaže za BUKU da je protekla zima bila pogubna.
„Izgubili smo oko 40% pčelinjeg društva.Iako je godina bila rojevna i priroda je pokušala nadoknaditi gubitke, sezona je počela sa manjim brojem društava i bila je loša u većini dijelova zemlje.“
Dodaje i da, po prvi put otkako prati statistiku, dolazi do zvaničnog pada broja društava prijavljenih za podsticaje.
„Prvi put ove godine imat ćemo zvanično, na uzorku koju sam ja pregledao, u Udruženju pčelara koji su poslali svoje spiskove za posticaj po košnici ove godine, sad već znamo da ćemo imati prvi put pad broja društava koje su prijavljene za posticaj, između 5 i 20% . Tako da, nažalost, još jedna loša godina, što se tiče prinosa, krenuli smo sa manjim brojem društava u sezonu, sezona je bila relativno loša u većini dijelova, ima nekih izuzetaka oko Gradiške ,ali u većini drugih krajeva prosjek je ispod 10 kilograma, što je neki minimum da pokrije troškove”, priča za BUKU Marković.
Gubici i nada u oporavak
Sličnu priču dijeli i Gliša Turuntaš, predsjednik Udruženja pčelara “Semberija”, koji za BUKU kaže da pčelari „ne mogu biti zadovoljni, ali ako su uspjeli nadomjestiti broj pčela izgubljenih prošle godine- to je već nešto“.
“Bagremova i lipova paša su zakazale, te je godina završena sa manje od 10 kg meda po košnici, što je gotovo simbolično.“
Državna podrška – važna, ali nedovoljna
Načelnik Odeljenja za poljoprivredu Grada Bijeljina, Sreten Vučković, ističe za BUKU značaj ovakvih manifestacija, kako za promociju meda, tako i za podršku lokalnim proizvođačima.
„Tradicionalno već organizujemo ovu manifestaciju, koja je prevazišla lokalni karakter. Ovo je bila izuzetno teška godina, ali proizvođači su, uprkos svemu, donijeli svoje proizvode od meda do propolisa i voska i to je važno. Ovo je mjesto okupljanja, ali i podrške.“
Klimatske promene i tržišni pritisci
Dragan Božić za BUKU ističe kako su visoke temperature u periodu osnovnih paša dodatno smanjile dostupnost i kvalitet polena.
„Pčele nisu mogle adekvatno da ga prikupe. Jesenja ispaša je počela, ali prinosi su i dalje manji od 10 kg po sanduku. Ipak, primjetno je da su pčele počele da se oporavljaju. Finansijska strana, međutim, ostaje obeshrabrujuća. Naši pčelari prodaju med za 20 KM po kilogramu, ali to jedva pokriva sezonske troškove. Uz to, imamo ogroman problem sa falsifikovanim medom. Takav med se nalazi u marketima, ali i kod pojedinaca koji idu od vrata do vrata. To ruši povjerenje i ubija tržište“, priča za BUKu Božić.
Da se problemi ne zaustavljaju samo na klimi i falsifikatima, za BUKU potvrđuje i Dalibor Lučić, pčelar iz Šamca, koji se bavi i matičnjacima i edukacijom mlađih kolega.
„Kod nas u Posavini, proljećna paša skoro da nije ni postojala. Bagrem je cvjetao prerano, a kiše su ga ‘oprale’ za nekoliko dana. Medonosno bilje je bilo siromašno, i pčele su trošile više nego što su unosile. Od 120 društava, uspio sam da zadržim 90, ali samo zahvaljujući intenzivnoj ishrani i selekciji matica. Najtužnije je što se mladi ljudi koji su tek počeli da se bave ovim poslom sada povlače. A bez novih ljudi pčelarstva neće biti“, priča nam Lučić.
Više od zanimanja: Pčelarstvo kao poziv
Uprkos svemu, pčelari ostaju uporni. „Pčele opstaju, opstaju i pčelari, zahvaljujući ljubavi.To je najvažnija emocija, važnija i od profita, i od subvencija, i od priznanja“, zaključuje za BUKU Božić.
Sajam meda u Bijeljini možda jeste bio mesto susreta, promocije i druženja, ali iza svakog osmeha pčelara stajala je godina borbe sa prirodom, tržištem, ali i neizvjesnom budućnošću. Pažljivo zapakovano „tečno zlato“ u teglicama koje mami kupce, pokazatelj je- navode pčelari- da prava vrijednost meda nije samo u ukusu, već u trudu, znanju i emociji koje su u njega utkane.