U moru teških i često obeshrabrujućih vijesti, povremeno ispliva priča koja nam, poput svjetionika, pokaže koliko dostojanstva i snage može stati u jedno malo srce.
Upravo takvu priču primili smo jučer putem poruke našeg čitatelja, koji je na graničnom prijelazu Maljevac sreo dječaka starog oko 13-15 godina.
Dječak, skromno odjeven, stajao je uz kolonu vozila s termoskom u jednoj i hladnom vodom u drugoj ruci, nudeći prolaznicima ono što ima – kafu, vodu i iskren osmijeh.
Bez riječi milostinje, bez ispružene ruke. Samo pogled pun nade.
Kako saznajemo, dječak dolazi iz sela Podzvizd, živi sa nezaposlenom majkom, dok ih je otac napustio. I umjesto da traži pomoć na ulici, ovaj mališan je odlučio – radom, pošteno, koliko može – pomoći svojoj porodici.
“Ne prosi. On prodaje. I to je velika razlika,” poručio je naš pratilac koji ga je susreo i podijelio ovu priču s nama, želeći ostati anoniman.
Priča je sinoć objavljena na našim kanalima, a reakcije ljudi širom BiH i regije ne prestaju pristizati.Turističke destinacije
Poruke podrške, želja za pomoći, pa čak i konkretne ponude za donacije – sve je to dokaz da dobrota još postoji.
Jedna čitateljka je jutros poslala poruku koja nas je posebno ganula:
“Hvala Vam što ste iznijeli priču o dječaku. Sigurna sam da će na osnovu Vašeg postupka mnogi pomoći. Hvala Vam od srca što ste takvi – profesionalni, a istovremeno ljudi u punom smislu te riječi.”
Ova priča nas ne samo da je podsjetila na borbu i hrabrost jednog djeteta, već nas je i motivirala da nastavimo donositi priče koje imaju smisla, koje nose poruku, i koje nas sve zajedno mogu potaknuti na dobro.
Ako sretnete ovog dječaka na Maljevcu – kupite kafu. Poklonite osmijeh. Darujte koju marku. Ili, ako znate više o njegovoj porodici, javite nam se – jer možda zajedno možemo učiniti još više.
Toliko dostojanstva, poštenja i tihe borbe stalo je u jednu termosku. I to je ono što nas danas treba učiti kako izgleda čast – i kako izgleda nada, poiše Crna hronika.