Svojim pacijentima je pristupao na poseban način, razumio njihov bol i s njima razgovara na poseban način.
Njegov odlazak nije samo gubitak za medicinsku struku, već praznina u srcima svih onih koje je dotakao, kojima je posvetio svoj život, piše Hayat.
Profesor Solaković bio je rijedak biser, čovjek koji je volio ljude i život iznad svega. Svaki ljudski život smatrao je najvećom dragocjenošću, borio se za njega nesebično i s ljubavlju. Njegov život bio je istinski posvećen svima: pacijentima, prijateljima, gledateljima.
Kao vrstan hirurg, šef Klinike za vaskularnu hirurgiju u Sarajevu (KCUS) i osnivač privatne klinike “Dr. Solaković”, ostavio je neizbrisiv trag. Njegova stručnost bila je neupitna, a o njoj će zauvijek svjedočiti hiljade spašenih života, vraćenih u normalne tokove.
Poseban ponos profesora Solakovića bio je njegov doprinos osnivanju ratne bolnice u Sarajevu 1992. godine. U vremenima kada je život bio najugroženiji, on je bio tu, boreći se za svaki dah, za svaku nadu. Bio je profesor koji je nesebično prenosio znanje, dijeleći ga s generacijama mladih ljekara, oblikujući budućnost medicine u Bosni i Hercegovini.
Danas je BiH ostala bez velikog čovjeka. Njegov odlazak ostavlja ogromnu prazninu, ali sjećanje na njegovu dobrotu, stručnost i posvećenost živjeće vječno, prenosi Avaz.