Institut za biologiju mora Univerziteta Crne gore objavio je fotografiju mlade jedinke bijele ajkule koju je ulovio ribar Gojko Mitrović, prenosi Nova.rs
Institut za biologiju mora u saopštenju objašnjava da je mlada jedinka velike bijele ajkule ulovljena i puštena na 12 kilmetara od crnogorske oble u dubini od 115 metara. Navode da ova vrsta prirodno zalazi u Jadransko more i stanovnik je čitavog Mediterana i da je njena brojnost znatno niža nego u prošlosti.
Iz Instituta navode i sljedeće činjenice: Velika bijela ajkula (Carcharodon carcharias) jedna je od najpoznatijih životinjskih vrsta na svijetu, a njena populacija u Sredozemnom moru smatra se kritično ugroženom. Pojave ove vrste u mediteranskim zemljama postale su veoma rijetke i često se pojedinačno bilježe u naučnoj literaturi. Prema podacima Instituta, u proteklih skoro 30 godina, ovo je tek treći zabilježeni primjerak u našim vodama. Posljednji slučaj mladog primjerka u Jadranu zabilježen je 2023. godine u susednoj Hrvatskoj.
Iako odrasli primjerci ove vrste mogu predstavljati potencijalnu opasnost po čovjeka, napadi ajkula su generalno veoma rijetki. Većina ljudi ima urođeni strah od životinja koje mogu biti opasne po nas, što je potpuno razumljivo. Ipak, kroz tačno i nesenzacionalističko informisanje može se uvidjeti da su napadi ajkula na ljude znatno rjeđi u poređenju sa mnogim drugim životinjama, pa i onima koje svakodnevno srećemo.
Prirodnjački muzej Floride vodi globalnu bazu podataka o napadima ajkula na ljude. Prema njihovim podacima, tokom 2024. godine zabilježena su četiri napada sa smrtnim ishodom – po jedan u: SAD-u, Zapadnoj Sahari, Egiptu i Maldivima. Ova statistika obuhvata sve vrste ajkula, ne samo veliku bijelu.
U Crnoj Gori zabilježen je samo jedan napad ajkule na čovjeka, sredinom prošlog vijeka. Od preporučenih preventivnih mjera izdvajaju se: izbjegavanje plivanja u zoru, udaljavanje od obale prilikom plivanja, kao i izbjegavanje područja u blizini ribolovnih aktivnosti. Na našem dijelu Jadrana napadi su izuzetno rijetki, a posljednji sa smrtnim ishodom dogodio se u Hrvatskoj 1974. godine. Posljednji napad u Jadranu desio se 2008. godine kod ostrva Vis u Hrvatskoj, bez smrtnog ishoda – tada je ajkula napala ronioca koji je sa sobom nosio ulovljenu ribu. Vremenska razlika između posljednja dva napada na istočnoj strani Jadrana iznosi više od 30 godina. Kao i kod bilo koje divlje životinje, nije moguće sa sigurnošću predvidjeti da li će, kada i gde doći do napada.
U većini mediteranskih zemalja, pa tako i u Crnoj Gori, ciljani lov velike bijele ajkule je zabranjen. Ova vrsta zaštićena je Rješenjem o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (Službeni list RCG, br. 76/2006), kao i Naredbom o lovostaju uzrasnih klasa riba i drugih morskih organizama (Službeni list CG, br. 26/2015). Zahvaljujući gospodinu Mitroviću, dobijen je veoma rijedak i vredan podatak sa naučnog stanovišta. Kako i preporuke nalažu, on je živ primjerak oslobodio iz mreže dok je još bio u moru i Institutu dostavio sve informacije o ulovu, zajedno sa fotografijama, na čemu mu se zahvaljujemo.
U Jadranu i drugim dijelovima Mediterana, nedavno je sprovedeno istraživanje italijanskih kolega sa ciljem da se pronađe i označi primjerak ove vrste. Uprkos višegodišnjim pokušajima, nijedna bela ajkula nije registrovana.
U okviru projekta „Jačanje građanske nauke radi unapređenja prijavljivanja slučajnog ulova ajkula i raža u Crnoj Gori“, Institut sprovodi program građanske nauke #pošaljiajkulu.
Projekat finansira Regionalni centar aktivnosti posebno zaštićenih područja (Regional Activity Centre for Specially Protected Areas – UNEP/MAP-SPA/RAC) kroz poziv za male projekte namenjene sprovođenju komunikacionih inicijativa za očuvanje hrskavičavih riba u Jadranskom regionu.