Nuklearne tvrdnje su dimna zavjesa za prave namjere: rušenje režima u Iranu
Jeffrey Lewis, direktor Programa za neširenje nuklearnog oružja u Istočnoj Aziji pri Middlebury institutu
Izraelski udari na Iran nisu prvenstveno usmjereni na nuklearne objekte, već na političko i vojno rukovodstvo Islamske Republike. To što se javnosti predstavljaju kao napadi s ciljem zaustavljanja iranskog nuklearnog programa samo je retorička kulisa. Pravi cilj je – promjena režima.
Režim, a ne centrifuge
Za mnoge u Izraelu i SAD-u, iranski nuklearni program je stvarna bezbjednosna prijetnja. Vjeruju da se Islamska Republika može podstaći da promijeni ponašanje uz ponudu olakšica: ukidanje sankcija i povratak Irana u međunarodnu zajednicu u zamjenu za prekid nuklearnih ambicija i podrške terorizmu.
Ali za druge – a tu pripada i izraelski premijer Benjamin Netanjahu – problem je sam režim, za koji vjeruju da je suštinski nemoguće promijeniti. Po toj logici, svaka diplomatija samo mu daje vrijeme i prostor da ojača. Za njih, nuklearni program je izgovor da se sankcije održe, dok se nadaju da će time iscrpiti i srušiti režim.
Upravo zato najnoviji izraelski udari ne ciljaju ključne nuklearne objekte poput podzemnih postrojenja u Fordowu. Umjesto toga, napadi su bili usmjereni na rezidencije i položaje visokih vojnih lidera – uključujući i osobe zadužene za nuklearne pregovore sa SAD-om.
Ko je ubijen?
Prema dostupnim informacijama, u udarima su navodno ubijeni:
Mohammad Bagheri, načelnik Generalštaba
Hossein Salami, komandant IRGC-a
Gholamali Rashid, zamenik načelnika Generalštaba
Amir Ali Hajizadeh, šef raketne jedinice
Ali Shamkhani, bivši sekretar Savjeta za nacionalnu bezbjednost i pregovarač sa SAD-om
Ubijeni su i neki nuklearni naučnici, ali cilj je bio mnogo širi – vojno-politički vrh režima.
Nuklearni program – obustavljen, ali pod pritiskom
Iran je imao aktivan nuklearni program do 2003. godine, kada ga je, prema američkim obavještajnim procjenama, vrhovni vođa ajatolah Hamenei zaustavio. Iako se sporazum iz 2015. pokazao efikasnim – uz potvrđenu iransku usklađenost od strane IAEA i SAD – povlačenje Donalda Trumpa iz sporazuma 2018. unazadilo je pregovore.
Bajdenova administracija nije obnovila sporazum, a Iran je od 2019. postepeno smanjivao saradnju s IAEA-om. Nedavno je ta saradnja dodatno pogoršana, a IAEA je saopštila da “ne može potvrditi da je iranski nuklearni program isključivo mirnodopski”.
Napad na Natanz – simboličan, ne presudan
Iako su udari predstavljeni kao odgovor na iranske nuklearne prijetnje, jedini pomenuti nuklearni cilj bio je objekat u Natanzu. No taj centar ima podzemne objekte koje je gotovo nemoguće uništiti bez specijalizovanog američkog oružja.
Satelitski snimci pokazuju da je pogođen samo manji broj zgrada na površini – uključujući objekat za snabdijevanje strujom. IAEA potvrđuje da su ostale lokacije nastavile s radom.
Netanjahu koristi krizu za politički opstanak
Netanjahu već decenijama koristi iransku prijetnju kao sredstvo za učvršćivanje svoje vlasti. I ranije je govorio da je Iran “na par mjeseci od bombe”, uključujući i čuveni govor s crtanom bombom u UN-u 2012. godine.
Danas, suočen s korupcijskim optužbama i političkom krizom, nova eskalacija s Iranom mu daje povod da predstavi sebe kao vođu u “egzistencijalnom sukobu”. Ima i podršku Trumpove administracije, koja ga ne sputava – ali ni direktno ne učestvuje.
Šta ako režim preživi?
Ako režim ostane na vlasti, Iran će gotovo sigurno ubrzati svoj nuklearni program, možda čak i napustiti Sporazum o neširenju nuklearnog oružja. Rusija i Kina neće podržati nove sankcije, a Iran ima podršku u oružju i izvozu energenata ka ovim silama.
Lewis zaključuje da je dosadašnji “golubovski” pristup unutar Irana sada ozbiljno doveden u pitanje. Novi ljudi preuzeće ključne funkcije, a svi će se pitati: da li bi Izrael bio toliko drzak da Iran već ima nuklearno oružje?
U tom slučaju, Netanjahu i njegovi saveznici neće imati izbora osim da napade ponavljaju iznova – beskrajni ciklus “košenja trave”, kako to sami cinično nazivaju. A u toj beskonačnoj eskalaciji, mir i diplomatija ostaju tek puka iluzija.