Početkom ljeta prije 40 godina predstavnici vlada Belgije, Njemačke, Francuske, Luksemburga i Nizozemske okupili su se na brodu u malom luksemburškom selu. Na toj simboličnoj lokaciji – na rijeci Mozeli, na tromeđi Francuske, Luksemburga i Njemačke – nalazi se Šengen.
Tamo je 14. juna 1985. potpisan Šengenski sporazum. Sporazum je imao za cilj ukidanje graničnih kontrola između država članica, utirući put slobodnom kretanju ljudi. U potpunosti je sproveden 1995, čime je uspostavljena zona slobodnog kretanja u većem dijelu Evrope.
Danas Šengenski prostor obuhvata 29 država: 25 članica EU, plus Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švajcarsku. Irska i Kipar su jedine članice EU koje mu se još nisu priključile. Irska to nije učinila zbog zone slobodnog kretanja s Ujedinjenim Kraljevstvom, dok je Kipar u procesu pristupanja, prenosi Index.
Druge zemlje takođe žele da se pridruže tom klubu. Albanija, na primjer, njeguje pozitivnu i rastuću ekonomsku, političku i bezbjednosnu saradnju sa članicama Šengena, koristeći slobodno kretanje bez viza od 2010. i uživajući snažnu podršku za integraciju u EU i Šengen.
Često smatran temeljom evropskih integracija, Šengenski prostor i dalje uživa snažnu podršku javnosti. Po ispitivanju Eurobarometra iz oktobra 2024, 72 odsto ispitanika smatra Šengen jednim od najvažnijih dostignuća EU.
Ekonomske koristi
Nedavno pristupanje Rumunije i Bugarske u januaru 2025. pokazuje zašto. Nakon višegodišnjih odlaganja, dvije zemlje su se konačno pridružile Šengenu – prvo za vazdušne i pomorske granice u martu 2024. – donoseći značajne ekonomske koristi. Pristupanje je povećalo atraktivnost Rumunije među stranim investitorima, ubrzavši protok roba i usluga, izjavio je rumunski ministar finansija Tanczos Barna.
Ukidanje graničnih kontrola pojednostavilo je logistiku, smanjilo čekanja i troškove, i učinilo Rumuniju konkurentnijom na evropskim tržištima. Tadašnji bugarski premijer Nikolaj Denkov ocijenio je taj korak „najvećim uspjehom bugarske diplomatije“ od ulaska u EU 2007.
Izvršni direktor Udruženja bugarskih drumskih prevoznika, Dimitar Dimitrov, istakao je da su čekanja na granici s Rumunijom do tada koštala sektor oko 300 miliona evra godišnje, a prosječno vrijeme čekanja bilo je od 10 do 15 sati.
U prva tri mjeseca ove godine, saobraćaj između Rumunije i Bugarske značajno je porastao. Gotovo 160.000 automobila prešlo je granicu, u poređenju sa 128.000 u istom periodu 2024, prema podacima rumunske agencije za upravljanje putevima. Dimitrov je naglasio da članstvo u Šengenu jača stratešku vrijednost Bugarske kao saobraćajnog čvorišta između Turske i EU, ali da zastarjela infrastruktura ostaje velika prepreka.
Slična situacija je i u Hrvatskoj, koja je Šengenu pristupila u januaru 2023. Članstvo uživa gotovo jednoglasnu podršku građana. Ukidanje unutrašnjih graničnih kontrola veoma je važno za zemlju kao turističku destinaciju, jer mnogi turisti dolaze automobilom. Od ulaska u Šengen, kilometarske kolone na prelazima sa Slovenijom i Mađarskom su nestale, naročito vikendom tokom ljeta.
Potkopava li se Šengen?
Iako su koristi od Šengena neosporne, posljednje decenije pojavili su se i izazovi. Nekoliko zemalja ponovo je uvelo unutrašnje granične kontrole, uglavnom radi borbe protiv migracija i terorizma.
Iako su kontrole vraćene, to ne znači rutinsko zaustavljanje svakog vozila, pa mnogi putnici i dalje ne osjete zastoje. Tokom pandemije koronavirusa, mnoge zemlje su privremeno zatvorile granice.
Nakon terorističkih napada u novembru 2015, Francuska je ponovo uvela kontrole na granicama s drugim šengenskim državama i produžava ih svakih šest mjeseci – trenutno do 31. oktobra 2025.
Austrija je 2015. uvela kontrole na granici sa Slovenijom i Mađarskom zbog migracija, a one su više puta produžavane, uzrokujući ekonomske probleme i poteškoće za putnike i biznise.
Slovenija uvela kontrole Hrvatskoj
U oktobru 2023, Slovenija je uvela kontrole na granici s Hrvatskom, koja je tek pristupila Šengenu, kao i s Mađarskom. Odluka je uslijedila nakon što je Italija vratila kontrole sa Slovenijom zbog situacije na Bliskom istoku, migrantskih tokova na balkanskoj ruti i bezbjednosnih razloga. Te kontrole i dalje važe.
U Hrvatskoj se strahovalo da će sve biti vraćeno na staro, ali to se nije desilo jer se ne vrše sistematske kontrole svakog vozila ili putnika, pa saobraćaj uglavnom teče nesmetano.
EU kaže da su privremene granične kontrole dozvoljene samo u slučaju ozbiljne prijetnje po javnu politiku ili unutrašnju bezbjednost – i to samo izuzetno, u krajnjoj nuždi.
Države mogu uvesti kontrole sa važećim opravdanjem, koje se može produžavati svakih šest mjeseci, najčešće do dvije godine. Za produženje se opravdanje mora promijeniti.
Trenutno su Slovenija, Austrija, Nizozemska, Danska, Francuska, Norveška, Švedska, Njemačka, Bugarska i Italija ponovo uvele kontrole u određenoj mjeri.
„Šengen mora preživjeti“
Nova njemačka vlada je, otkako je preuzela dužnost prošlog mjeseca, pojačala granične patrole, što izaziva nezadovoljstvo kod susjeda.
„Moramo izbjeći ponovno podizanje granica u ljudskim glavama. Šengen mora da preživi“, rekao je luksemburški ministar unutrašnjih poslova Leon Gloden tokom sastanka s njemačkim kolegom krajem maja.
Gradonačelnici Strazbura i Kehla (s druge strane Rajne) žalili su se kancelaru Friedrichu Mercu na kontrole koje remete svakodnevni život i smanjuju broj ljudi koji prelaze granicu u kupovinu.
Njemačka već deset godina postupno uvodi kontrole da bi smanjila neregularne migracije. Nova vlada je to intenzivirala – čak dopuštajući graničarima da odbiju migrante koji žele da zatraže azil.
Poljski premijer Donald Tusk kritikovao je tu odluku jer je mnogo migranata vraćeno iz Njemačke. U srijedu je zaprijetio da će uvesti kontrole s Njemačkom, rekavši da će one „vrlo vjerovatno“ biti uvedene ovog ljeta ako se pritisak nastavi.
Neke države izbjegavaju kontrole
Ipak, mnoge zemlje nisu pribjegle privremenim kontrolama.
Belgija je pooštrila granična pravila samo tokom pandemije krajem 2021. To je značajno, s obzirom da je bila pod pritiskom zbog migracija i bezbjednosnih incidenata poput napada u Briselu 2016.
Kada su Francuska, Njemačka i Holandija uvodile kontrole, Belgija je branila slobodu kretanja i nastojala zaštititi trgovinu.
Portugal takođe rijetko uvodi kontrole – osim tokom velikih događaja poput Papine posjete Lisabonu 2010. i pandemije. Javnost u Portugalu uglavnom podržava Šengen kao simbol integracija i slobode kretanja, iako raste svijest o bezbjednosnim i migrantskim izazovima.
Promjena stava
Promjenu stava prema Šengenu primijetila je i kustoskinja muzeja evropskog projekta u luksemburškom gradu Šengenu.
Obnovljeni muzej biće ponovo otvoren ove subote u sklopu obilježavanja 40 godina Šengena.
„Mnogo se toga promijenilo otkako je muzej otvoren 2010. Tada su se otvorene granice slavile“, rekla je direktorka muzeja Martina Kneip. „Ali kad su došle pandemija i migrantska kriza, odjednom se čulo: ‘Šengen je mrtav i niko ga ne želi, on je za sve kriv.'“
Zato je odlučeno da se muzej obnovi, da bi se odgovorilo na promijenjenu percepciju.
„U muzeju svako može da vidi koliko je ideja Šengena vrijedna i značajna“, rekao je načelnik Šengena Mišel Gloden. „Uspjeli smo da uklonimo granice između država i ne smijemo dozvoliti da se one ikad vrate – ni u stvarnosti, ni u glavama ljudi.“