Sidler vjerovatno nije bio jedini koji je bio balsamovan na taj način.
Misterija mumije iz austrijskog sela napokon je razriješena. Naučnici su objavili da je sveštenik iz 18. vijeka balsamovan na neočekivan način – kroz rektum, prenosi Guardian.
Godinama su kružile teorije o mumificiranom telu sahranjenom u kripti crkve u mjestu Sveti Tomas am Blazenštajn. Prema lokalnim pričama, radilo se o prirodno sačuvanim posmrtnim ostacima aristokratskog kapelana Franca Ksavera Sidlera von Rosenega, koji je umro 1746. u 37 godini. Dobio je nadimak “isušeni kapelan”.
Sada stručnjaci tvrde da su otkrili da je zapravo bio balsamovan. Želudac i karlica su bili napunjeni komadićima grančica i drveta, tkaninama poput konoplje i svile i cin hloridom – materijama koje upijaju tjelesne tečnosti.
“Trup nije bio otvoren”
“Trup nije bio otvoren, što znači da je jedini mogući ulaz bio kroz rektum”, rekao je dr Andreas Nerlih, patolog sa Univerziteta Ludvig Maksimilijan u Minhenu i glavni autor studije. Dodao je da je riječ o sasvim drugačijem postupku od poznatih metoda balsamovanja, uključujući one iz drevnog Egipta.
U radu objavljenom u naučnom časopisu “Frontiers in Medicine Nerlich” i saradnici navode da je mumija već bila pregledana i rendgenski snimana.
Iako rendgenski snimci nisu otkrili unutrašnjost, pokazali su okruglu strukturu u donjem lijevom dijelu debelog crijeva, što je pokrenulo glasine da je čovjek možda umro nakon što je progutao otrovnu kapsulu.
Tokom nedavne obnove kripte istraživači su dobili dozvolu za djelimičnu obdukciju, CT snimanje i dodatne analize. Otkrili su da mumija, čiji je gornji dio tijela dobro očuvan, dok su lice, potkolenice i stopala u raspadu, pripada muškarcu, najvjerovatnije u dobi između 35 i 45 godina. Radiokarbonska analiza uzorka kože sugeriše da je umro između 1734. i 1780.
“Otrovna kapsula” je zapravo staklena perla
Tim ističe da se ti podaci podudaraju s poznatim činjenicama o Sidleru. Analiza kostiju, zuba i kože pokazala je da je ishrana tog čovjeka bila tipična za lokalnog župnika, bogata namirnicama životinjskog porijekla i srednjoevropskim sortama žitarica.
Kao što se i očekuje za sveštenika koji je imao lak život, kostur ne pokazuje znakove fizičkog stresa. Međutim, tijelo pokazuje tragove dugotrajnog pušenja lule i čukljeva.
“Šiljaste cipele i lula za pušenje bili su vrlo tipični za sveštenike tog vremena”, rekao je Nerlih.
Što se tiče navodne otrovne kapsule, naučnici su otkrili da se radilo o staklenoj perli sličnoj onima koje se koriste za krunice, koja je najvjerovatnije završila u telu kao ukras na materijalu kojim je bilo ispunjeno.
Istraživači vjeruju da je uzrok smrti bilo teško plućno krvarenje izazvano tuberkulozom budući da tijelo pokazuje jasne znakove te bolesti.
Prvi dokumentovani slučaj ovakve vrste balsamovanja
Zašto je Sidler uopšte balsamovan ostaje nepoznanica. Iako dokazi upućuju da se postupak možda sprovodio kako bi se spriječilo širenje zaraze tzv. mijazmom (“lošim vazduhom”), Nerlih ističe i drugu mogućnost – da je balsamovanje omogućilo prevoz tijela u njegov rodni samostan Valdhauzen.
Sidler vjerovatno nije jedini bio balsamovan na taj način.
“Ovo je prvi dokumentovani slučaj ovakve vrste balsamovanja. Nemamo pojma koliko često i gdje je to bilo rađeno iako pretpostavljamo da je ovakva ‘kratkoročna konzervacija’ bila mnogo češća nego što bismo očekivali”, istakao je stručnjak.