Hiljade ljudi na velikim ulicama i bulevarima Beograda, neki sede na stepenicama ispred ulaza u zgrade, sa šoljicom kafe u ruci, i čekaju – ništa manje od revolucije, piše austrijski Standard, a prenosi Dojče vele.
„Proleće je u Beogradu. Od jutra se sa svih strana čuju zviždaljke i sirene, sve jače. Hiljade ljudi na velikim ulicama i bulevarima, koji su u centru potpuno zatvoreni“, piše austrijski Standard o Beogradu 15. marta, a prenose DW.
„Na trotoarima su građani postavili stolove. Demonstrantima dele okrepljenje: vodu, grickalice, pa čak i ćevape. Mnogi jednostavno sede na stepenicama ispred ulaza u zgrade, sa šoljicom kafe u ruci, i čekaju – ništa manje od revolucije.
Neki su doneli zvučnike kako bi puštali muziku. Na jednom uglu mala devojčica pleše s dva propelera u rukama, prateći ritam pesama. Nekolicina ljudi nosi transparente sa natpisom: „Pumpaj!“, pored kojeg je nacrtano srce“, opisuje autorka Adelhjad Velfli.
„Protestni pokret se pre svega ističe svojom istrajnošću“ primećuje autroka. „Već četiri meseca fakulteti su blokirani, već četiri meseca studenti putuju kroz celu zemlju i svuda su dočekani s velikom radošću, kao da su dugo iščekivani oslobodioci od represivnog sistema. Mnoge grupe srpskog društva – iz svih mogućih ideoloških krugova, svih generacija i socijalnih slojeva – pridružile su se protestu proteklih nedelja.“
„Jedno je jasno: neće dozvoliti da režim otera studente. U noći između petka i subote, nepoznate osobe napale su profesora i jednog studenta ispred Tehničkog fakulteta. Ipak, režimu će biti teško da uguši proteste nasiljem, jer ih je sada suviše mnogo – previše onih koji žele pravnu državu i demokratiju, a ne korumpiranu autokratiju kakva trenutno vlada u Srbiji“ piše Standard.
Nemački javni servis ARD piše da su tokom noći, hiljade studentkinja i studenata iz svih delova Srbije stigli u srpsku prestonicu nakon višednevnih pešačkih marševa. Okupili su se na Terazijama u centru grada. Hiljade ljudi stajale su sa strane, aplaudirale im i uzvikivale „Pumpaj!“, što je postalo svojevrsni slogan protestnog pokreta, piše ARD i tu reč prevodi kao „Povećaj pritisak!“.
ARD takođe piše da su EU i UN pozvale vladu u Beogradu da poštuje pravo na demonstracije i da se uzdrži od nasilja.
„Sloboda okupljanja je osnovno pravo koje mora biti zaštićeno i ostvareno na miran način, dok bezbednost učesnika i institucija mora biti očuvana. Nasilje se mora izbeći“, navodi se u saopštenju EU.
UN su pozvale vladu predsednika Aleksandra Vučića da dozvoli masovne proteste „bez neopravdanog mešanja“. „Takođe zahtevamo zaštitu aktivista za ljudska prava, novinara i članova civilnog društva i podsećamo vlasti da im mora biti omogućeno da svoj posao obavljaju slobodno i bezbedno“, navedeno je u saopštenju Kancelarije UN za ljudska prava.
O protestima u Beogradu piše i Frankfurter Alegemajne Cajtung (FAZ): „Nesreća u Novom Sadu je bila manje uzrok, a više okidač talasa protesta, jer sve veći broj građana stiče utisak da Vučić i njegova vladajuća SNS tretiraju Srbiju kao neku vrstu latifundije, iz koje nastoje da iscede i poslednji resurs, dok podela vlasti, pravosudni nadzorni mehanizmi i institucije poput građevinske inspekcije ili tela za zaštitu konkurencije postoje samo na papiru“.
„Demonstracije protiv takvog stanja dešavale su se više puta u proteklim godinama“ piše Mihael Martens za FAZ, „međutim, trenutni talas protesta je veći, istrajniji i ozbiljniji od svih prethodnih“.
Autor potom navodi da je uoči subotnjeg protesta, rastao strah da bi predsednik mogao biti u iskušenju da svoj policijski aparat upotrebi za nasilno gušenje okupljanja. Taj strah je širio i sam Vučić, verovatno i u nadi da će se time što veći broj građana iz unutrašnjosti odvratiti od dolaska u prestonicu.
„Među zabrinjavajućim nagoveštajima mogućih represalija svakako je i činjenica da su se proteklih dana u Beogradu pojavili veterani zvanično već godinama rasformirane kriminalne specijalne jedinice – i to podjednako uniformisani koliko i neskriveni. Nekada ozloglašena jedinica, poznata kao „Crvene beretke“, bila je umešana u ubistvo tadašnjeg srpskog premijera Zorana Đinđića u martu 2003. godine, kao i u niz drugih naručenih likvidacija“, piše FAZ.
„Vučić, međutim, nije usamljen niti izolovan“ piše dalje Martnes. „Deo stanovništva, posebno stariji ljudi i stanovnici ruralnih područja, u njemu vidi najbolju garanciju stabilnosti, bezbednosti i ekonomskog uspeha Srbije. Upravo toj publici Vučić rado demonstrira koliko je dobro povezan u haotičnom svetu“.
Autor potom navodi da je „nakon telefonskog razgovora s Vladimirom Putinom 7. marta, Vučić saopštio je da je vodio dobar, sadržajan i, kako bi neki rekli, odličan razgovor. Prema Vučićevim rečima, Putin pomno prati dešavanja u Srbiji i regionu i podržava legitimnu srpsku vladu protiv eventualnih pokušaja prevrata ili obojenih revolucija. Takođe, Putin navodno shvata da visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni, nemački političar Kristijan Šmit (CSU), svim sredstvima pokušava da svrgne Dodika. Istovremeno, Vučić je zahvalio Putinu na pozivu da prisustvuje Paradi pobede 9. maja u Moskvi, gde će, kako je rekao, s ponosom predstavljati Srbiju na Crvenom trgu“.
„Ovakvi potezi nailaze na odobravanje kod jednog dela srpskog stanovništva“ primećuje autor.
„Istovremeno, Vučić nastoji da održi dobre odnose sa Donaldom Trampom“, piše dalje FAZ. Njegovog sina Donalda mlađeg ugostio je 11. marta u Beogradu na prijateljskom razgovoru o bilateralnim odnosima i zajedničkim projektima u narednim godinama.
„Posebno se ističe jedan građevinski projekat u koji je uključen Trampov zet Džared Kušner. Njegov investicioni fond Affinity Global Development najavio je monumentalni poduhvat u Beogradu: planirana je izgradnja tri solitera od po 30 spratova, sa ukupno 250.000 kvadratnih metara korisnog prostora za stanovanje, maloprodaju i ugostiteljstvo, kao i otvaranje hotela Trump International. Kušner, pritom, namerava da preuzme nekadašnju zgradu Generalštaba jugoslovenske vojske, koju je NATO bombardovao 1999″.
Ovaj list na kraju piše: „To je jedina velika zgrada uništena tokom tadašnjeg rata na Kosovu koja i dalje stoji kao ruševina, i to na izuzetno strateškoj lokaciji – tačno preko puta Ministarstva spoljnih poslova Srbije i zgrade Vlade. Time bi, s obe strane, bio obezbeđen kratak put do centara moći“.