Transkript izuzetno snažnog i smrtonosno preciznog govora u francuskom Senatu, koji je održao francuski senator Claude Malhuret. Ovaj govor bi jednog dana mogao zauzeti svoje mjesto uz najbolje govore sira Winstona Churchilla i predsjednika Johna F. Kennedyja.
“Predsjedniče, gospodine premijeru, dame i gospodo ministri, drage kolege,
Evropa se nalazi na kritičnoj prekretnici svoje istorije. Američki štit se urušava, Ukrajini prijeti napuštanje, Rusija jača.
Vašington je postao dvor Nerona – car u plamenu, podanički dvorjani i dvorska luda pod uticajem ketamina zadužena za “čišćenje” administracije.
Ovo je tragedija za slobodni svijet, ali prije svega tragedija za Sjedinjene Države. Trumpova poruka je jasna: nema smisla biti njegov saveznik jer vas neće braniti, uvešće vam više carina nego svojim neprijateljima i zaprijetiti da će vam oduzeti teritorije, dok istovremeno podržava diktature koje vas napadaju.
Kralj dogovora sada pokazuje što je “umjetnost dogovora”. On misli da će zastrašiti Kinu time što se ponizi pred Putinom, ali Xi Jinping, suočen s ovakvim brodolomom, vjerovatno samo ubrzava pripreme za invaziju Tajvana.
Nikada u istoriji predsjednik Sjedinjenih Država nije kapitulirao pred neprijateljem. Nikada niko nije podržao agresora protiv svog saveznika. Nikada niko nije zgazio američki Ustav, izdao toliki broj nezakonitih dekreta, smijenio sudije koji su ga mogli zaustaviti, otpustio cijeli vojni generalštab u jednom potezu, oslabio sistem kontrole i ravnoteže i preuzeo kontrolu nad društvenim mrežama.
Ovo nije samo “neliberalni odmak”, ovo je početak konfiskacije demokratije. Ne zaboravimo da je Trećem rajhu trebalo samo jedan mjesec, tri sedmice i dva dana da sruši Vajmarsku Republiku i njen ustav.
Imam vjeru u snagu američke demokratije i zemlja već protestuje. Ali u samo mjesec dana, Trump je nanio više štete Americi nego u četiri godine svog prethodnog mandata. Mi smo se borili protiv diktatora – sada se borimo protiv diktatora kojeg podržava izdajnik.
Prije osam dana, u trenutku kada je Trump tapšao Macrona po leđima u Bijeloj kući, Sjedinjene Države su na UN glasanju stale uz Rusiju i Sjevernu Koreju, protiv Evropljana koji su tražili povlačenje ruskih trupa.
Dva dana kasnije, u Ovalnom uredu, čovjek koji je izbjegao vojnu službu držao je moralne i strateške lekcije ratnom heroju Zelenskom, da bi ga zatim ponizio i naredio mu da se pokori ili da podnese ostavku.
Večeras je otišao još jedan korak dalje u sramoti zaustavljajući isporuku obećanog oružja.
Šta učiniti pred ovakvom izdajom? Odgovor je jednostavan: suočiti se s njom.
Prije svega, ne smijemo imati iluzija – poraz Ukrajine bio bi poraz Evrope. Baltičke države, Gruzija, Moldavija već su na listi. Putinov cilj je povratak na Jaltu, gdje je pola kontinenta predato Staljinu.
Zemlje globalnog juga čekaju ishod sukoba da odluče hoće li i dalje poštovati Evropu ili su sada slobodne da je gaze.
Putin želi kraj poretka koji su Sjedinjene Države i njihovi saveznici uspostavili prije 80 godina, sa svojim prvim principom – zabranom sticanja teritorije silom.
Ova ideja je sama srž Ujedinjenih nacija, gdje danas Amerikanci glasaju za agresora, a protiv napadnutih, jer se Trumpova vizija podudara s Putinovom – povratak sfera uticaja, gdje velike sile diktiraju sudbinu malih država.
Moje su Grenland, Panama i Kanada, tvoje su Ukrajina, Baltik i Istočna Evropa, njegovi su Tajvan i Kinesko more.
Na zabavama oligarha iz zaljeva Mar-a-Lago, ovo se naziva “diplomatskim realizmom”.
Dakle, ostali smo sami.
Ali tvrdnja da se Putinu ne može oduprijeti je lažna. Suprotno kremaljskoj propagandi, Rusija je u lošem stanju. U tri godine, tzv. druga najveća armija na svijetu uspjela je da ugrabi samo mrvice iz zemlje tri puta manje naseljene.
Kamatne stope od 25%, kolaps deviznih i zlatnih rezervi, demografski pad – sve pokazuje da je Rusija na rubu ponora. Američka ruka pomoći Putinu najveća je strateška greška ikad učinjena u ratu.
Šok je snažan, ali ima svoju vrlinu. Evropljani izlaze iz poricanja. U jednom danu u Minhenu shvatili su da je opstanak Ukrajine i budućnost Evrope u njihovim rukama i da imaju tri imperativa:
Ubrzati vojnu pomoć Ukrajini kako bi kompenzovali američko napuštanje, kako bi opstala i kako bi Evropa imala ulogu u pregovorima.
Tražiti da bilo kakav dogovor bude praćen povratkom otete djece, zarobljenika i apsolutnim sigurnosnim garancijama. Nakon Budimpešte, Gruzije i Minska, znamo koliko vrijede dogovori s Putinom.
Izgraditi evropsku odbranu koja je zanemarena još od Hladnog rata.
Ovo je herkulovski zadatak, ali po njegovom uspjehu ili neuspjehu će se mjeriti lideri današnje demokratske Evrope.
Friedrich Merz je upravo izjavio da Evropi treba vlastiti vojni savez. To znači da je Francuska bila u pravu decenijama kada je pozivala na stratešku autonomiju.
Ali sada je vrijeme da se to izgradi.
Evropa će ponovo postati vojna sila samo ako postane industrijska sila. Ukratko, treba sprovesti Dragijev izvještaj – i to zauvijek.
Ali pravo naoružavanje Evrope je njeno moralno naoružavanje.
Moramo uvjeriti javnost pred umorom od rata i strahom, posebno pred Putinovim simpatizerima na krajnjoj desnici i krajnjoj ljevici.
Oni kažu da žele mir. Ali ni oni, ni Trump, ne kažu da je njihov mir – kapitulacija.
Da li je ovo kraj Atlantskog saveza? Rizik je ogroman. Ali posljednjih dana, javno poniženje Zelenskog i sve sumanute odluke donijete u posljednjem mjesecu konačno su natjerale Amerikance na reakciju.
Naša generacija ima zadatak da pobijedi totalitarizme 21. vijeka.
Živjela slobodna Ukrajina! Živjela demokratska Evropa!”
– Claude Malhuret, govor u francuskom Senatu, 4. marta 2025