Nedjelja je tradicionalno dan za odmor. Porodični ručkovi, šetnje i trenuci predaha od radne sedmice – sve su to benefiti koje donosi slobodan dan. Međutim, kada je ova ideja pretočena u zakon ili lokalne odluke koje zabranjuju rad trgovinama i određenim sektorima, suočili smo se sa pitanjem: da li društvo zaista dobija ono što se očekivalo?
U Federaciji BiH, odluka o neradnoj nedelji donosi se na nivou entiteta, dok se u Republici Srpskoj implementacija ove odluke vrši na nivou gradova i opština, čime svaka lokalna zajednica ima mogućnost samostalnog odlučivanja o tome hoće li nedelja biti neradna. Bijeljina je bila jedan od prvih gradova u BiH koji je donio ovu odluku. Međutim, rezultati su daleko od idealnih, a ekonomski stručnjaci, radnici i poslodavci i dalje vode žestoke debate o stvarnim posljedicama ovakvih mjera.
Dan odmora za radnike, gubitak za ekonomiju?
Bijeljina, granični dragulj poznat kao šoping i gastro destinacija za posjetioce iz Hrvatske i Srbije, od decembra 2020. godine živi pod odlukom o neradnoj nedjelji. Ideja koja je trebala poboljšati kvalitet života radnika, pružiti im odmor i zaštititi njihova prava, donijela je niz izazova – od ekonomskih gubitaka do podijeljenih stavova građana, privrednika i stručnjaka.
Iako je prvobitni cilj bio da se omogući odmor radnicima, stvarnost pokazuje potpuno drugačiju sliku.
Ekonomski gubici i nezadovoljstvo privrednika
Vikendi su nekada bili “zlatni dani” za trgovce i ugostitelje u Bijeljini. Trgovački centri bili su prepuni kupaca koji su dolazili iz susjednih zemalja, a lokalni kafići i restorani bilježili su vrhunske promete. Međutim, uvođenjem neradne nedjelje, prihodi su se drastično smanjili.
“Prema podacima kojima raspolažemo, prihodi su pali za 10-20% u trgovinskom sektoru,” upozorava za Buku Slavica Marković, predsjednica Područne privredne komore Bijeljina. Kako objašnjava, pretpostavka da će potrošnja s nedjelje preći na druge dane pokazala se pogrešnom.
“Neradna nedelja nije donijela očekivane efekte. Većina kupaca svoje kupovine obavlja vikendom, tako da je Bijeljina, kao pogranični grad, zaista izgubila. Prije uvođenja neradne nedelje u gradu Bijeljina 10% od ukupnih prihoda ostvarivan je upravo nedeljom. Nije došlo do očekivanog prelivanja prihoda na dane tokom sedmice, upravo zbog navike građana da svoje vrijeme vikendom utroše na kupovinu. Tako su kupci iz Srbije, koji su ranije dolazili u Bijeljinu počeli odlaziti u druge gradove gdje se ova odluka ne primjenjuje”, kaže za Buku Marković.
Privreda traži rješenja
Ekonomisti ističu da Bijeljina, kao granični grad, mora zadržati privlačnost za strane posjetitelje. “Rad nedjeljom treba biti stvar izbora, uz odgovarajuću naknadu za one koji rade”, navodi za Buku prof. Milenko Stanić, ekonomski analitičar.
“Generalno možemo reći da negativni efekti ove odluke dominiraju, posebno u pograničnim područjima kao što je Bijeljina. Poslodavci uvijek nađu način kako će akumulirati svoje gubitke, dok radnici trpe. Trebalo bi pratiti donošenje takvih odluka, grwšaka je bilo mnogo, a kod nas su odluke poput ove – političke odluke – koje nisu zasnovane na prethodnim ekonomskim analizama. Tako da bi trebalo sagledati efekte primjene takve odluke i naći načina kako kompenzovati i poslodavce i radnike koji žele da rade nedeljom, uz garanciju da će oni biti plaćen za taj rad”, kaže Stanić za Buku.
Dodatni apsurd predstavlja ograničenje prodaje na benzinskim pumpama. Iako rade nedjeljom, potrošači na pumpama mogu kupiti samo gorivo, dok su ostali proizvodi, poput pića, van ponude.
“Benzinske pumpe su ključna tačka za vikend putnike. Odluka da se ograniči njihova ponuda dodatno šteti ekonomiji grada i šalje lošu poruku posjetiteljima”, rekao je Stanić za Buku.
Radnici: Odmor koji nismo tražili?
Po svemu sudeći neradna nedjelja pretvorila se u ekonomski eksperiment koji nije donio odgovore, već otvorio pitanja. Paradoks je da zakon brani radnicima da rade nedjeljom, štiteći njihova prava, ali mnogi od tih istih radnika žele upravo to – raditi!
Većina njih rado bi radila nedjeljom, uz dodatnu zaradu. Kažu da im slobodan dan tokom sedmice više odgovara – “Rad nedjeljom omogućava nam da zaradimo više, a i lakše nam je raditi nedeljom, nego tokom radne sedmice, kada se mogu riješiti administrativni poslovi poput odlaska u banku, opštinu ili kod doktora,” kaže za Buku Mile Stjepanović, radnik u maloprodaji.
Šta dalje?
Kao trgovac u Bijeljini, smještenoj u graničnom pojasu gdje je svaka vikend kupovina značila još jednu ispunjenu kasu, posljednje tri godine bile su test izdržljivosti za Petra Vikića, vlasnika trgovinske radnje mješovite robe u neposrednoj blizini granice.
“Odluka o neradnoj nedjelji, koja se isprva činila kao plemenit korak ka zaštiti radnika, postala je kamen spoticanja za nas koji živimo od trgovine i usluga. Vikendom, kada gosti iz Srbije krenu po gorivo, obavezno svrate i u moju radnju. Prihod je bio daleko veći. A sada svaka neradna nedjelja za nas je dan praznih rafova, praznih kasa i, iskreno, praznih džepova”, kaže Vikić za Buku.
Ugostitelji i trgovci traže redefiniciju odluke
Neradna nedjelja možda zvuči kao pjesma radničkih prava, ali melodija je ispunjena paradoksima. Trgovci gube prihode, radnici gube priliku za dodatnu zaradu, potrošači gube slobodu izbora, a država – barem u ovom segmentu – gubi povjerenje.
“Naša ekonomija nije dovoljno jaka da sebi priušti takav luksuz”, navode privrednici koji traže fleksibilnije mjere poput skraćenog radnog vremena ili omogućavanja rada specifičnim sektorima.
Naposlijetku, jedno je jasno: neradna nedjelja nije donijela očekivane benefite. Dok Bijeljina balansira između zaštite radnika i ekonomske vitalnosti, nameće se pitanje – može li se naći rješenje koje će zadovoljiti obje strane?
Odluke koje naizgled imaju human pristup mogu imati neželjene posljedice na lokalnu ekonomiju. Bijeljina je sada pred izazovom – može li naći rešenje koje će zadovoljiti i ekonomske interese i prava radnika? S obzirom na dosadašnje rezultate, jasno je da je pred ovom lokalnom zajednicom još mnogo promišljanja i prilagođavanja, a ključno pitanje glasi: kako ponovo privući stare posjetioce i spasiti privrednike od daljih gubitaka?