Nakon lokalnih izbora 2024. godine, Bijeljina je ponovo postala politička arena dostojna šahovske partije u kojoj su svi igrači odjednom i kraljevi, i pješaci, i lovci na fotelje. Dok se građani pitaju „ko će s kim“, odbornici izabrani da vode grad već se ponašaju kao da sjede u „Parlamentu Komedije“.
Ljubiša Petrović, kandidat SDS-a, zadržao je poziciju gradonačelnika Bijeljine, osvojivši 49,29% glasova.
No, iako je Petrović zadržao gradonačelnički mandat, njegova pozicija će zavisiti od političke trgovine i postizanja konsenzusa među odbornicima.
SNSD vodi igru
Skupštinu Bijeljine čini 31 odbornik, a za većinu je potrebno 16 glasova. Rok za formiranje i prvi saziv Skupštine grada se bliži.
“Rezultati su potvrđeni 5. novembra, 30 dana od tada ja imam rok da pošaljem poziv sa materijalima i sazovem sjednicu Skupštine grada, a ta sjednica mora biti održana najmanje 7 a najviše 15 dana od dana upućivanja poziva”, rekao je za Buku Aleksandar Đurđević, predsjednik gradske Skupštine i član SNSD-a dodaje: “Imali ste priliku da vidite da je bilo opstrukcija kada su u pitanju dodjele, tj. preuzimanje sertifikata, gdje su iz gradske uprave osam dana držali kod sebe odborničke sertifikate, tako da smo u tom smislu kasnili, tako da su odbornici tek preuzeli mandate i treba da se izjasne. Imaćemo sigurno nekoliko odbornika koji će vratiti mandate, tako da i za njih čekamo zamjenske mandate”, kaže za Buku Đurđević.
Trenutni odnosi snaga ukazuju da partije okupljene oko SNSD-a imaju potencijal da kontrolišu većinu u Skupštini.
“Građani su izabrali tako i da gradonačelnik bude Ljubiša Petrović i da većinu u Skupštini čini dominantno iz bloka koji je u koaliciji sa SNSD-om. Ta većina kao takva je dobijena na izborima i mislim da će SNSD i formirati većinu u skupštini grada”, kaže za Buku Đurđević.
Koalicije: Ljubav ili interes?
Potraga za saveznicima krenula je odmah nakon izbora, a politička trgovina uveliko traje.
Prema riječima dobro upućenih izvora, SNSD-ov plan za formiranje većine uključio je poziv za sve potencijalne partnere na „piće pomirenja“. DNS i SP su se pojavili prvi, jer gdje je vlast, tu su i oni.
Sa druge strane, Petroviću ostaje da se bori da balansira između koalicijskih apetita i sopstvenih političkih ciljeva i ubijedi nezavisne odbornike i manje stranke da se priklone njegovom programu. Njegova poruka da će „raditi za sve građane“ za sada djeluje uverljivo – no postavlja se pitanje šta će biti kada dođe vrijeme da objasni kako planira udovoljiti svim političkim partnerima koji misle da zaslužuju mjesto u upravnim odborima.
U bijeljinskom SDS-u bez konkretnog odgovora, osim da “pregovori traju”.
Kako saznajemo, SDS i opozicione stranke, uključujući PDP, pokušavaju konsolidovati podršku, ali broj mandata im zasad ne garantuje većinu. Paralelno sa tim, unutarblokovne nesuglasice su očigledne. Dok jedni zagovaraju borbu iz klupa za opoziciju, drugi se pitaju – šta ako pregovaramo? Naravno, pregovori su za sada nezvanični i uvijek počinju riječima: „Ovo je samo za dobrobit građana.“
Manje stranke, poput Narodnog fronta, SDA-NIP-SDP koalicije i Pokreta za Bijeljinu, imaju po jednog ili dva odbornika, ali njihova podrška bi mogla biti ključna za formiranje većine. Stručnjaci predviđaju da, iako se promjene u sastavu Skupštine dešavaju, političke “akrobacije” i centralizacija odluka na stranačkom nivou mogu ograničiti značajnije promjene u lokalnoj politici.
DEMOS ostao bez jednog člana
Međutim, priča o većini ne bi bila kompletna bez spekulacija o preletačima. Tradicija „transfer roka“ u Bijeljini traje koliko i sama demokratija, pa je pitanje dana kada će neko promijeniti dres, uz obrazloženje da to „radi za dobrobit naroda“.
Sezonu promjene dresa otvorio je odbornik Milan Dakić, nekadašnji stub DEMOS-a, nakon što je odlučio da promijeni politički tabor i pridruži se SNSD-u. Njegov potez, kako kaže, bio je motivisan potrebom za stabilnošću grada. Ali, među stranačkim kolegama kruže priče da stabilnost ima i cijenu – politički dresovi možda nisu jeftini, ali su uvijek dostupni za prave igrače.
Matematika i manevri
Politički analitičari naglašavaju da su ovakvi postizborni pregovori uobičajeni, ali i da mogu dovesti do neočekivanih savezništava. Petrovićev dosadašnji mandat obeležila je opozicija skupštinske većine, što je, navode, često usporavalo donošenje ključnih odluka. Ukoliko se taj scenario ponovi, građani Bijeljine bi mogli trpiti posledice političke neefikasnosti.
“Mi posle svakih izbora imamo neki pogrešan pristup, akteri koji su dobili povjerenje građana treba da se dogovore, a kod nas je praksa da se ne dogovaraju. Petroviću će biti teško da ima većinu jer nema kapacitet podrške. I ovdje će biti problema, kao i u prošlom mandatu, jer naši politički akteri stalno traže razloge za neke konflikte i svađe” kaže za Buku sociolog Drago Vuković i dodaje: “Mislim da su građani ovdje najveći gubitnici. Jer mi imamo upotrebu građana samo u jednom momentu koji je najbitniji za demokrsatiju- a to su izbori i tu se i završava ta uloga građana”, kaže Vuković.
Građani: Posmatrači ili akteri?
Dok odbornici vagaju i kroje sudbinu Skupštine, građani Bijeljine gledaju sa strane i pitaju se: hoće li ova većina riješiti nagomilane probleme grada ili će se sve svesti na podjele plijena? Kako stvari stoje, jedino što je sigurno jeste da će sastav skupštinskih klupa zavisiti više od kafe i „neformalnih razgovora“ nego od stvarnih politika, jer jedino što u bijeljinskom političkom spektaklu ide bez problema jeste paradoks i humor.
Pa, neka igre počnu!