Ovih dana “veseli stroj” obilazi domaćinstva u selu Kola nadomak Banjaluke. Vrijeme je pečenja rakije, a ova godina je bila naročito rodna što se tiče šljiva. Domaćin sa kojim razgovaramo šljivovicu pravi samo za svoje potrebe i ne bi je, kaže, prodavao ni po kojoj cijeni.
“Ovo je za moje potrebe. Ja ne proizvodim toliko puno da mogu da prodajem. Ne bih prodavao ni da imam više. To je za mene i za ljude koji dođu, za prijatelje. Meni je žao rakiju prodavati”, kaže naš sagovornik, priznajući da popije čašicu-dvije svako jutro.
Skupio je 12 metara šljiva, što je tona i dvjesta kilograma, ali je, kaže, ostalo šljiva na drvetu. “Nisam mogao sam, a nema ljudi, nema ko… Nema ko kupiti, nema ko tresti. To je tragedija. Šljiva ima, ali nema ko da ih bere”, priča naš sagovornik, koji pamti vrijeme kada je ovo selo vrvjelo od života, a sada se toga sa sjetom prisjeća. “Nema ko da radi, jedva sam našao jednog čovjeka u selu da mu platim da mi pomogne. Ova sela puste, prazna su, a svega ima, sve rađa…”
“Veseli stroj”
U mnogim balkanskim zemljama, uključujući i BiH, “veseli stroj” je popularni naziv za kotao koji se koristi za destilaciju rakije. Ovi kotlovi često imaju dugu tradiciju i prenose se s generacije na generaciju. Tako je i u ovom selu.
“Ovaj kotao je od bakra, a star je više od sto godina. Sjećam se kad je moj otac pekao na ovom kotlu, kad sam bio mali dječak. Kotao je komšijin, a obilazi cijelo selo”, priča domaćin, objašnjavajući da se korištenje kotla plaća u rakiji ili u novcu.
Od 1200 kilograma šljiva koliko je skupio, dobiće oko sto litara rakije. Jačinu rakije svaki domaćin određuje sam, a naš sagovornik smatra da je oko 19 gradi optimalno. Ponosan je na kvalitet svoje rakije. “Kupim čiste šljive, ostavim ih da dovoljno dozriju, ne dodajem šećera, sve je zdravo, ništa se ne miješa… Osim mirisa šljive, nema nikakve druge arome.”
Kako se “peče” rakija?
Tradicionalni proces pravljenja rakije počinje branjem odnosno kupljenjem zrelih šljiva, koje se zatim drže u velikim buradima tokom dvije ili više sedmica, kako bi se šećer iz voća pretvorio u alkohol.
Nakon fermentacije, masa se prebacuje u bakarni kotao, poznat kao “veseli stroj”, gdje se polako zagrijava kako bi se stvorila para koja sadrži alkohol. Para prolazi kroz cijev, hladi se u kondenzatoru i pretvara u tečnost – rakiju.
Rakija se obično destilira dva puta, što je poznato kao “prepečenica”, kako bi se postigla veća jačina i čistoća. Na kraju, rakija se čuva u drvenim bačvama, gdje dobija dodatni ukus i zlatnu boju.
Strah od ulaska u EU
Rakija je na Balkanu više od pića – ona je dio identiteta, kulture i društvenog života. Lokalni proizvođači i ljubitelji rakije brinuli su da će ulaskom Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju tradicija pečenja rakije biti ugrožena, ali ovi strahovi su se pokazali neopravdanima na primjeru zemalja članica EU poput Bugarske, Hrvatske i Rumunije, koje su pronašle način da omoguće legalnu proizvodnju rakije za ličnu upotrebu u određenim količinama.
Bosna i Hercegovina još je daleko od članstva u EU, ali više treba da nas brine što bi do ulaska u EU sela mogla biti potpuno pusta, pa rakiju neće imati ko ni da pije, ni da pravi.