U Wolfsburgu gotovo svi rade za Volkswagen ili imaju rodbinu ili prijatelje koji tamo rade. Brojni lokalni dućani ovise o tom proizvođaču automobila. Sad je automobilski div u krizi, a cijeli grad strahuje od posljedica, piše Deutsche Welle.
Kad čovjek vlakom stiže u Wolfsburg, prvo što vidi su četiri gigantska dimnjaka koji se uzdižu iznad Volkswagenove tvornice. Na zgradi je veliki plavo-bijeli znak VW. Tu je jedna od najvećih tvornica automobila na svijetu.
Wolfsburg je izgrađen planski u prvoj polovici 20. stoljeća. Na čistoj ledini u blizini gradića Fallerslebena izgrađen je cijeli grad iz temelja. Danas je Fallersleben dio Wolfsburga. Nacionalsocijalisti su 1. srpnja 1938. novoosnovani grad nazvali „Grad vozila KdF kod Fallerslebena”. KdF je kratica za Kraft durch Freude (Snaga kroz radost), a to je bila organizacija koja je provođenje slobodnog vremena i godišnjeg odmora organizirala za radničku klasu u smislu nacional-socijalističkog režima, piše Deutsche Welle.
Auto KdF bio je planiran kao jeftina ponuda za mase – dakle kao „narodni auto” (Volkswagen). Između 1939. i 1945. proizvodila su se gotovo isključivo vojna vozila. Tek nakon rata je krenula masovna proizvodnja legendarne VW-ove bube, koja je utemeljena na planovima KdF-auta.
Wolfsburg postoji zbog Volkswagenovog koncerna, kažu u gradu koji je u međuvremenu peti po veličini u pokrajini Donjoj Saskoj, dodajući i ovu rečenicu: ‘Kad VW kihne, grad se razboli‘.
U ovom trenutku kao Damoklov mač nad gradom visi kriza proizvođača automobila. Najveći europski proizvođač automobila po prvi put u svojoj povijesti planira zatvarati neke pogone u Njemačkoj i otpuštati tisuće zaposlenika.
Više od 60.000 ljudi radi u VW-u, to je gotovo svaki drugi stanovnik grada Wolfsburga. Plaće su u VW-u iznadprosječne. To je dobro za zaposlenike, loše za bilancu koncerna, jer Volkswagen plaća jedan sat oko 62 eura (uključujući i socijalna osiguranja), a to je 2023. bila najskuplja satnica u autoindustriji. S prosječnom plaćom od 5.238 eura Wolfsburg je jedan od najbogatijih industrijskih gradova u Njemačkoj. Bogatiji je samo Ingolstadt, gdje je sjedište proizvođača automobila Audija, koji također pripada VW-ovom koncernu.
Kristin Rößer tvrdi da ovdje još uvijek živi tipični njemački san o kući s vrtom, automobilu i ženi s dvoje djece. Ona posreduje u prodaji nekretnina.
Rößer je cijeli život provela u Wolfsburgu. Danas osjeća nesigurnost koja vlada u gradu. Puno VW-ovih radnika ju naziva da hoće prodati svoju kuću „prije nego ona izgubi na vrijednosti”, ispričala je za DW. Drugi su otkazali ugovore o kupovini kuće i prije nego što su u nju uselili. „Ljudi se boje kupiti kuću, radije žele zadržati svoj novac dok ne budu znali što će odlučiti VW”, kaže ona.
U 2023. je koncern VW ostvario solidnu dobit od preko 18 milijardi eura i 4,5 milijardi eura isplatio dividende dioničarima. Menadžment VW-a je, međutim, prošle godine pokrenuo program učinkovitosti kojim bi do 2026. trebalo uštedjeti 10 milijardi eura kako bi koncern postao konkurentniji.
U kolovozu 2024. je menadžment priopćio da su nužne dodatne mjere štednje, među kojima i zatvaranje možda dviju tvornica u Njemačkoj i osjetno smanjenje broja zaposlenika u Njemačkoj, gdje trenutno VW zapošljava oko 120.000 ljudi.
Šutnja pred tvorničkim ulazom
Ovog listopadskog popodneva blago jesensko sunce obasjava veliko područje VW-ove tvornice. Kroz ulaz 17 izlaze stotine radnika nakon što u 14 sati završi njihova prva smjena. Na sebi imaju kombinezone i pulovere ili košulje s oznakom VW.
Kad dolaze na veliko parkiralište ispred tvornice raspoloženje je loše, gotovo nitko nema volje razgovarati s DW-om ili se dati fotografirati. Nakon brojnih medijskih napisa proteklih tjedana o krizi u VW-u većina njih nema volje stalno odgovarati na isto pitanje.
Jedan ipak kaže da radnici strahuju za svoj posao, drugi dodaje da im samo preostaje nada da će budućnost VW-a biti bolja. „Prebrodili smo brojne krize. Bit će tako i ovaj put”, kaže on.
Kako se vremena mijenjaju
Na porezu na obrt, zahvaljujući velikim prihodima VW-a, obogatio se i Wolfsburg. Sada grad, međutim, pokazuje znakove gospodarskog propadanja. Središte grada, koje okružuju široke ulice s puno parkirališta, ovog sunčanog popodneva je prazno. Nekoliko prolaznika ide Porscheovom ulicom, ali većinom prolaze pored praznih izloga. Ono što je još ostalo je nekoliko jeftinih trgovina i bljeskajuća svjetla neke igraonice.
Ni u malobrojnim kafićima i barovima na glavnoj ulici nema puno gostiju, kako bi se moglo očekivati na ovako sunčan dan u listopadu. Djuliano Saliovski kaže da su mnogi od njegovih gostiju prije ne tako puno vremena dolazili jednom do dva puta tjedno na večeru, a sad uglavnom jednom u mjesec dana.
Saliovski je izbjeglica s Kosova, on i njegova supruga su prije nekoliko godina u Wolfsburgu otvorili hotel s restoranom i omiljeni su kod svojih gostiju. Većinu ih pozdravljaju imenom.
Pandemija covida-19 već je prije dvije godine osjetno smanjila broj rezervacija u restoranu i hotelu, kaže on za DW, „ali sad ih je još manje”. U ovo doba godine, kaže on, stizale su brojne rezervacije za Božić, ali ove godine toga nema.
Unatoč svemu Saliovski još vjeruje da će se situacija „okrenuti”. On čak planira proširiti svoje poslovanje u Wolfsburgu i uz nekretnine koje već posjeduje kupiti još jednu zgradu.
Hoće li grad postati muzej?
Uspješne godine proizvodnje automobila u Wolfsburgu može se vidjeti u Volkswagenovom muzeju u Dieselovoj ulici. Tu je velika zbirka oldtimera s najomiljenijim modelima, među kojima je i buba koja je do 2003. proizvedena milijun puta. Ili VW-ov mini-bus „Bulli” koji je u vrijeme njemačkoga gospodarskog čuda bio višenamjensko vozilo, a s kojim je njemačka „flower-power-generacija” 1960-ih i 1970-ih obilazila svijet.
Taj muzej mora posjetiti svaki turist u Wolfsburgu, a svake godine ih dođe više od 300.000, više zbog VW-a. Takozvani Autostadt (grad auta) proteže se na 28 hektara. On nudi uvid u „svijet mobilnosti”, a tu je više od tri milijuna vozača preuzelo ključeve svoga novog automobila.
Tmurni izgledi
U Wolfsburg, međutim, dolazi sve manje turista, kaže taksist u razgovoru za DW. Još prije nekoliko godina taksisti su jedva zadovoljavali potrebe turista i poslovnih ljudi.
Je li to znak da su dani Wolfsburga kao europskoga glavnoga grada automobila odbrojani? Je li moguće da Volkswagen, koji je prije nekoliko godina prodavao najviše automobila, ne može pridobiti dovoljno kupaca za svoje električne automobile, koji su navodno budućnost te branše?
Vozač taksija ima jasno mišljenje o Volkswagenu i njegovoj vodećoj ulozi u svijetu u vrijeme motora s unutarnjim izgaranjem:
„Ta vremena su odavno prošla”, kaže on i dodaje da „može biti i gore”.