Lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik otkrivši društvenu mrežu Twitter često iznenadi objavama koje su pune mržnje, dezinformacija, psovki…
Jednu takvu objavu napisao je juče, poručivši da za Srbe u Sarajevu više nema mjesta. Kao dokaz tvrdnji navodi “izbacivanje imena Srđana Aleksića iz naziva ulica u Sarajevu.”
Vjerujem da bi mu bilo drago da je to istina, pa da može nastaviti (kao da neće i bez toga) sa forsiranjem priče o ugroženosti Srba u Sarajevu koji su mu kad zatreba i konvertiti, no Dodik je nasjeo na lažnu vijest. Ili namjerno širi lažne vijesti. Rezultat je isti. Nju je prvo prije nekoliko dana plasirao Nenad Kecmanović, navodeći da Ulica Srđana Aleksića više ne postoji u Sarajevu.
“Poslednjih dana avgusta prošle godine, u Sarajevu je zvanično izbrisano ime ulice Srđana Aleksića. Ulica je, naravno, ostala, ali je preimenovana u ulicu Mehmeda Alagića, generala tzv. ABiH (25.08.22)”, naveo je Kecmanović. Osim što je plasirao lažnu vijest, iz namjere ili neznanja, Kecmanović se ne pita zašto je Srđan protjeran iz Banjaluke, Bijeljine, Trebinja, Pala… Zašto tamo nema ulicu, trg, bulevar, školu…
No, ulica Srđana Aleksića je i dalje u Sarajevu.
O čemu se radi?
Iako je bivši odbornik SDA u Općinskom vijeću Novi Grad Sarajevo Tajib Delalić tražio da se ukine Ulica Srđana Aleksića, tvrdeći da Srđan Aleksić nije branio druga Bošnjaka već svoj šverc, ovaj besmisleni zahtjev nije prihvaćen. U međuvremenu, u Sarajevu je došlo do pojedinih izmjena odnosno ulicu je dobio i general Mehmed Alagić. Ulica s njegovim imenom je nastala iz dijela: nove ulice, Džemala Bijedića i Ulice Srđana Aleksića. Dakle, Srđan Aleksić i dalje ima svoju ulicu, samo je ona sada malo kraća, ali ime ovog heroja i dalje se može pročitati na objektima u sarajevskom naselju Otoka. Ljudi poput Delalića ima, ali oni, na Dodikovu žalost nisu većina.
Da Dodik dijeli dezinformacije potvrdila je i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, koja je rekla da “Sarajevo ima i imaće Ulicu Srđana Aleksića.”
Dodikovu tvrdnju i sami smo provjerili. I gle čuda, naziv ulice i dalje isti. Tabla sa imenom Srđana Aleksića i dalje svjedoči da je on tu. Kao što je tu u mnogim gradovima van BiH, ali ne i u Republici Srpkoj.
Tačno je da među njima ima dosta i srbofoba i nacionalista, ali generalno gledajući Sarajlijama ne smeta Srđan Aleksić. On više, iako ga je posthumno odlikovao, smeta Miloradu Dodiku. Smeta jer je Srđanovo ubistvo, inače s mizernom kaznom za ubice, podsjetnik na dvije stvari: da je Srđan branio pravo na život i jednaku vrijednost svačijeg života, te podsjetnik da je Vojska Republike Srpske činila mnoge zločine, koje se danas pokušava zaboraviti, ignorisati ili opravdati. A kad neko ne želi da se suoči sa istinom, onda od nje bježi i sklanja sve one koji podsjećaju na istinu. Da Dodik želi promociju međunacionalnog poštovanja i uvažavanja, a ne relativizaciju zločina i zločinaca valjda bi studentski dom na Palama nazvao po Srđanu Aleksiću, a ne Radovanu Karadžiću. Ne, za njega nema mjesta, tamo je mjesto za presuđene ratne zločince, za krvnike i sramotu svakog normalnog Srbina. Dodik drži moralne lekcije Sarajevu za nešto što nije učinilo, dok ne dozvoljava da Srđan svoju ulicu dobije u Banjaluci i Trebinju. Kakav paradoks. To govori o količini populizma kojim svakodnevno truje javni prostor. Dok Dodik širi neprovjerene i netačne informacije, hiljade uhljeba koji egzistiraju zahvaljujući poltronstvu prema Dodiku lajkaju njegove statuse, nazivajući ga Bogom, ocem srpske nacije. Ocem koji ne želi jednom od najvećih heroja među Srbima dodijeliti ulicu. Preživjeće Srđan Aleksić pokušaje sporednih likova u sarajevskom političkom životu da ga degradiraju i predstave četnikom, ali Srđan nije preživio vojničku čizmu pripadnika VRS.