Predsjednik gradskog odbora SDS-a Banja Luka, Željko Raljić, član je ove stranke od 2010. godine, a od 2018. preuzeo je odgovornost za područni odbor SDS-a Sjever II grada Banja Luka. Mašinski je inžinjer i master energetskog i saobraćajnog mašinstva Mašinskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Povodom lokalnih Izbora u BiH, koji će se desiti 6. oktobra, razgovarali smo sa Željkom Raljićem o trenutnom političkom stanju u gradu Banja Luka i planovima njegove stranke u kreiranju buduće politike ovoga grada.
Na prošlim izborima SDS je stajao iza sadašnjeg gradonačelnika Banja Luke, Draška Stanivukovića. Danas podržavate Jelenu Trivić, predsjednicu stranke Narodni front. Zašto ste se odlučili za taj politički korak?
Postoji čitava istorija odnosa PDP-a i SDS-a, naročito ovdje u Banja Luci gdje je SDS bio u predhodnom periodu zaista jaka politička organozacija. Ali činjenica je da SDS nije u vlasti u gradu Banja Luka već decenijama. Ipak, na nivou BiH SDS je u protekim vremenima imao kapaciteta da na višem novou nosi gradsku organizaciju Banja Luka. Međutim, situacija je takva da SDS danas nema aktivnog odbornika u Skupštini grada Banja Luka. 2020. godine dobili smo jednog odbornika koji više nije naš član i to je široj javnosti poznato. SDS je odlučio da podrži gospođu Trivić i to jednim zaista demokratskim putem koji je prisutan u našoj stranci. To smo uradili uz pomoć tajnog glasanja i na osnovu takvog izjašnjavanja članova gradskog odbora izabrana je Jelena Trivić. Ja lično smatram da ona ima kapacitet da većinski osvoji glasove i bude budući gradonačelnik Banja Luke. Mi smo 2020. godine podržavali Stanivukovića i imali smo sporazum vezano za to. Međutim taj sporazum u mnogo čemu nikada nije zaživio u punom kapacitetu i ona druga strana bi isto trebala da pojasni zašto je to tako.
Šta je po Vama pozitivno, a šta negativno u radu aktuelnog gradonačelnika Banja Luke?
Činjenica je da je grad u mnogome izmijenio oblik, a tome su svjedoci sami građani Banja Luke, od samog regulisanja saobraćaja do drugih infrastrukturnih rješenja. SDS je i ranije predlagao takve akcije, ali svjedoci smo i činjenice da određene saobraćajnice nemaju kapacitet da prime tu količinu vozila. U proteklom periodu je bilo manje vozila koji je saobraćao našim gradom, tako da neke saobraćajnice imaju veću propusnu moć, neke malo slabije i tu se stvaraju gužve. Taj problem je sada teško riješiti. Shvatam da trenutna gradska uprava pokušava da nađe izlaz iz toga, međutim ima tu i objektivnih i subjektivnih okolnosti koje se nisu razriješile. Jedan od zamjerki aktuelnom gradonačelniku jeste i nedostatak parking mjesta i tu se moglo učini mnogo više i bolje. Rješenje za taj problem su podzemne parking garaže. SDS se u svom programu zalaže da takve stvari urade čim prije i imamo prijedloge oko lokacija tih parkinga.
Aktuelna gradska vlast ima plan dan uvede tramvajsku liniju u Banjaluci. Koliko je ta priča realna?
Ja sam dovoljno star da se sjećam i gradonačelnika Davidovića koji je prije dvadesetak godina htio da iznese tu ideju. To je zaista jedan ozbiljan poduhvat i mi iz odbora SDS-a smo razmišljali na tu temu. Imamo čak i jedan zamišljen plan kako bi se to kretalu u tri ciklična kruga u Banjaluci, ali ne znam koliko je gradska uprava spremna da izdvoji novca. Smatram da su prioriteti parking prostora bitniji. Javni gradski prevoz se svakako mora ojačati ali sa firmom koja će biti na nivou grada, kao što je bio Autoprevoz. To preduzeće je kontrolisalo društvo i nedostatkom jednog takvog preduzeća mi smo ušli u probleme. Prije dvadeset godina smo imali bolju situaciju kada je u pitanju gradski javni prevoz. Sa slabim gradskim preduzećem mi smo sebi stvorili gužvu u gradskim zonama, pogotovo u centru grada.
Imamo problem odlaska građana u druge zemlje. Kako zadržati Banjalučane da ne traže egzistenciju u gradovima drugih država?
Nažalost, to je tačno. Kada pitamo obične ljude zašto odlaze tu se ne radi više ni o uslovima rada jer ono što ljude najviše tišti to je društvena neodgovornost vladajućih elita i samovolja određenih ljudi kojima je dovoljno na jedan poziv da riješe bilo kakav problem. Običan čovjek je zarobljen u administrativnim problemima i ne može riješiti svoje osnovne stvari. Takođe mi smo došli u situaciju da je cijena stambenog kvadrata enernomno visoka. Ljudi ne mogu sebi priuštiti jedan kvalitetan stambeni prostor bez zaduženja koji otplaćuju sav svoj život. Na taj način običan čovjek postaje rob banaka i kredita. Mislim da smo mnogo vremena utrošili poslije rata da bi ljudi trpili takve stvari. Promjenom političkih elita mogu postojati uslovi da ljudi mogu ostati ovdje gdje bi normalnije živjeli i radili. Ako nakon ovog totalitarnog sistema ponovo podržimo političke elite koje će se vladati na isti način mi nećemo učiniti ništa i naći ćemo se u većem problemu. Ljudi koji vode takve političke organizacije ne razmišljaju o dugoročnim posljedicama, već samo o trenutnim ličnim privilegijama. To je katastrofalno vođenje vlasti na bilo kojem nivou. U Banjaluci imamo i lokalni demografski problem, a to je odlazak ljudi iz Banjaluke u manje sredine koje gravitiraju prema Banjaluci. To su Laktaši, Gradiška, Čelinac gdje ljudi poslom odlaze na radna mjesta koja se nalaze u tim gradovima. Banjaluka više nema industrije, posao se traži izvan Banjaluke, a ako provjerimo cijene stanova vidjećemo da će građani jednostavno otići i živjeti, recimo u Laktaše, Kotor Varoš ili Čelinac gdje su stanovu jeftiniji. Banjaluka se nalazi u prividnom svjetlu koje se može vrlo lako i brzo ugasiti, a da o tome uopšte ne razmišljaju ljudi koji vode ovaj grad.
Veliki problem su i izmjene regulacionih planova.
Ono što je nama u Banjaluci zaista važno jeste da te “ad hoc” izmjene regulacionih planova bukvalno zaustavimo. Nama je potreban sveobuhvatan urbanistički plan koji će dugoročno odrediti smjernice grada u kojem će se Banjaluka razvijati. Mi dolazimo u situaciju da se regulacioni planovi, malte ne, preko noći izmjenjuju u korist nekih političkih i poslovnih elita, što je nedopustivo.
Koji su, konkretno, vaši planovi iz SDS-a za grad Banjaluku?
Mislim da je demokratija koja vlada u SDS-u jako ključna. Cilj je dovesti demokratski sistem u punom kapacitetu, kako lokalno tako i u republičkom smislu vlasti. Na taj način da sistem ne može da bude totalitaran, sistem jednoumlja i jednoobraznog mišljenja za koji su ljudi prinuđeni da ga slijede. Povratkom demokratije na ovim prostorima daćemo slobodu ljudima da se slobodno izražavaju, da svoje mišljenje, koliko god ono bilo drugačije, iskažu na razne načine i kulturološki, i politički, ili na bilo koji drugi način. Kroz to izražavanje lične slobode na taj način čovjek osjeća svoju sigurnost koja će ih podstaći da ostanu na ovim našim prostorima. Što se tiče planova SDS-a, mi moramo da ostvarimo uslove da se industrija vrati u Banja Luku, a to se može postići kroz poreske povlastice, komunalne olakšice i ostalo. Naše društvo ima dosta svojih ljudi koji imaju potencijala da dođu ovdje i pokrenu posao. Što se tiče naših planova, pokrenuli smo peticiju koja ima radni naziv “Stop radnoj nedjelji!” Recimo, naš stranački kolega i gradonačelnik Bijeljine, Ljubiša Petrović, neradnu nedjelju je implementirao u svojoj sredini. Nadam se da ćemo to izgurati kada nakon izbora bude krenuo sa radom sljedeći skupštinski saziv grada Banjaluke.