Rasizam se ne javlja isključivo kao netrpeljivost ili verbalno i fizičko nasilje prema pripadnicima druge rase. Rasizam se javlja i u mnogo suptilnijim oblicima koje je teže prepoznati, a koje je poput zagađenog vazduha koji nas tiho ubija. Ovakav vid rasizma često se opisuje kao “svakodnevni rasizam”, što nikako ne umanjuje njegovu ozbiljnost i opasnost.
Godine 1970., psihijatar sa Harvarda Chester M. Pierce PhD skovao je izraz “mikroagresija”, kako bi opisao omalovažavajući i uvredljiv tretman koji crnci trpe od strane osoba koje nisu crnci, a ta se riječ često pogrešno shvaća kao manje ili beznačajno rasističko djelovanje. Međutim, mikroagresije nisu male, niti ih treba olako shvatati. Mikroagresije se mogu bolje shvatiti kao “smrt od hiljadu posjekotina”, jer može ugroziti zdravlje, sigurnost, mogućnosti, sredstva za život osobe protiv koje je usmjerena.
Mikroagresije su postale toliko sveprisutne da oni koji ih počine možda sebe ne smatraju rasistima.
U nastavku se nalaze primjeri nekih uobičajenih komentara i pitanja koja imaju korijene u rasizmu, sa objašnjenjima zašto ih treba izbjegavati.
1. “Čak te i ne doživljavam kao [rasni identitet].”
Kada kažemo ovako nešto, ne samo da ignorišemo i umanjujemo identitet druge osobe, već to ukazuje i da u sistemima bjelačke nadmoći pojedince možemo humanizovati samo kada ih odvojimo od njihovog rasnog identiteta. Dijeljenje naših percepcija o nečijoj rasnoj ili etničkoj pripadnosti nikada nije pohvalno – zapravo je uvredljivo i rasističko. Ključno je poraditi na tome zašto nekoga vidimo kao “izuzetak” od naših rasističkih pretpostavki.
2. “Mora da si dobar u [umetnuti aktivnost koja se stereotipno povezuje s rasnom ili etničkom grupom].”
Zabluda da rasa ima biološku osnovu rezultirala je neistinitom predrasudom da određene rasne skupine imaju određene vještine ili sklonosti ka određenim aktivnostima. Najbolji način da shvatite nečije interese i talente je da ih lično upoznate, a ne da stvarate pretpostavke na temelju njihovog rasnog identiteta.
3. “Tako si artikulisan/dobro govoriš.”
Kada se iznenadimo što je neka osoba premašila naše rasističke pretpostavke o njoj, to govori više o nama nego o sposobnostima te osobe. Ove štetne izjave otkrivaju rasističku percepciju da su ljudi druge rase u “intelektualnom ili kognitivnom nepovoljnijem položaju” u odnosu na bijelce. Generalno, trebali bismo pohvaliti ljude za sadržaj njihovog rada, a ne njihovu sposobnost da iskomuniciraju taj rad. Međutim, ova pohvala može biti prikladna u slučaju da se osoba bavi govorništvom ili zanimanjima vezanim uz jezik.
4. “Poznajete li [neku drugu osobu iste rase]?” ili “Izgledaš baš kao [neka druga osoba iste rase].”
Glavni vid dehumanizacije je neuspjeh prepoznavanja da su ljudi pojedinci i da nisu povezani sa svakim članom svoje rasne skupine. Pretpostavka da se svi članovi jedne rasne skupine poznaju ili liče jedni na druge je rasizam. Kada komentarišemo na koga nam osoba liči ili koga bi mogla poznavati, trebali bismo voditi računa o tome da li pravimo istinsko opažanje na temelju onoga što znamo da je moguće ili donosimo rasne pretpostavke.
5. “Šta si ti?”
Ovo pitanje često čuju ljudi čiji se vanjski izgled ne može lako kategorizovati na temelju popularnih shvatanja o rasnim skupinama (i, nažalost, “ljudsko biće” nikada se ne čini zadovoljavajućim odgovorom). Pitanje proizlazi iz poriva da se osoba lako i brzo kategoriše po rasnoj skupini i da joj se oduzme osobnost (cilj rasizma). Niko nema pravo znati detalje nečijeg rasnog identiteta ili etničkog nasljeđa.
6. “Odakle si zapravo?”
Ovo pitanje obično postavljamo kada ne vjerujemo u odgovor koji nam je osoba druge rase dala na naše prvo pitanje “Odakle si?”. To pitanje obično ne proizlazi iz istinskog zanimanja za nečije nacionalno ili kulturno porijeklo, već dolazi od rasističke sklonosti da se ljudi rasno kategorišu.
Ako vam neko kaže odakle je, vjerujte mu. Osim ako naš posao nije provjeravati pasoše ili raditi na popisu stanovništva, ne moramo znati odakle je neko. Čak i ako se ova pitanja ne čine uvredljivim, to je uobičajena mikroagresija koju doživljavaju ljudi druge rase. Važno je učiti o ljudima tako što ćete prihvatiti lične informacije koje odluče podijeliti sa vama bez ispitivanja.
Izvor: TED Talks