Bivši američki predsjednik Donald Tramp nakon neuspješnog atentata na njega bez problema je osigurao republikansku nominaciju za novi mandat u Bijeloj kući, pa čak i podršku donedavno žestokih unutarstranačkih rivala koji su ga javno upoređivali s Hitlerom. S druge strane, momentum definitivno nije povoljan za aktualnog predsjednika Džoa Bajdena i njegove demokrate.
U tome taboru i dalje se – katkad stidljivo, katkad poprilično glasno – čuju pozivi Bajdenu da u posljednji trenutak odustane od kandidature i prepusti mjesto nekom mlađem, ili barem vitalnijem. Ako se odluči na taj korak, Demokratska stranka ima još vrlo malo vremena za njega.
O političkoj situaciji u SAD-u, ishodu skorih predsjedničkih izbora i njihovim reperkusijama na međunarodnu scenu “Tportal” je razgovarao s doktor specijalista Goranom Grgić, profesoricom u američke unutrašnje i vanjske politike pri Centru za američke studije na Univerzitetu u Sidneju, trenutno pri Univerzitetu ETH Cirih – Centar za sigurnosne studije. Ona je, inače, politička analitičarka američkih mejnstrim medija.
“Nakon napada na Trampa stvari se drastično mijenjaju: ako je i postojala sumnja da republikanci nisu potpuno ujedinjeni oko njega, ona je sada potpuno otklonjena i ta stranka sada kontroliše narativ, konsolidovana je. U Demokratskoj stranci, s druge strane, cijele prošle sedmice bilo je izuzetno puno previranja i poziva Bajdenu da odstupi, od kongresnika i senatora pa do Džordža Klunija, i premda oni nastoje ostaviti utisak snage i jedinstva, evidentno je da postoji razjedinjenost. O tome doslovno svakog dana i svakog sata pristižu nove informacije”, kaže profesor Grgić za “Tportal”.
Dodatna nes(p)retna okolnost za Bajdena jest da je – taman dok se trudio promijeniti narativ da je slab i iscrpljen – zaražen kovidom. Bolest dakako nije sramota, ali odmaže mu u stvaranju preduslova i slike da je spreman za borbu. Naprosto mu ne ide u prilog činjenica da izgleda umorno i potrošeno premda zapravo nije puno stariji od Trampa, smatra Grgić.
“Konvencija Demokratske stranke održava se koncem avgusta u Čikagu i dosad se spekulisalo da će se prije nje provesti virtuelno ‘roll call’ brojenje glasova kako bi spasili Bajdena time što bi ga ranije službeno nominovali, pa da glasanje na konvenciji bude samo formalnost, obična PR vježba i ništa više.
Ali sve glasnije se s više uticajnih adresa čuje da bi Bajden ipak trebao odstupiti – iskusni demokrat iz Kalifornije Adam Šif rekao je da je vrijeme za to, uticajna Nensi Pelosi istupila je u istom tonu, a na njih se nadovezao lider demokratske većine u Senatu Čarls E. Šumer. Jedno je sigurno: ako zbilja žele zamijeniti Bajdena drugim kandidatom, imaju još jako malo vremena za to i ne bi uopšte trebali čekati jer ovo im postaje “smrt s hijadu malih rezova”, objašnjava Grgić.
Kao eventualne Bajdenove nasljednike kuloari najprije spominju njegovu trenutnu potpredsjednicu Kamalu Haris, ali sagovornica “Tportala” ostavlja mogućnost da se otvori i nešto širi manevarski prostor te da u ime demokrata iskoče osobe poput guvernera Kalifornije Gavina Njusoma ili guvernerke Mičigena Gretčen Vitmer.
“Na drugoj pak strani trenutno se odvija proces mitologizacije lika i djela Donalda Trampa, kojega su podržali svi donedavni unutarstranački oponenti; njemu je nakon pokušaja ubistva dodijeljena uloga žrtve političkog progona i političkog nasilja te je sada neka vrsta mučenika koji je uprkos svemu toliko požrtvovan da je odustao od lagodnog života u penziji kako bi spasio Ameriku. Bez sumnje, ako osvoji vlast, njegov će mandat biti sličan onom prvom, samo još opasniji’, uvjerena je Grgić te svoju tezu između ostalog argumentuje kadrovskom ukrštenicom u Bijeloj kući.
“U prvom Trampovu mandatu ondje je bio okružen ljudima iz bivšeg establišmenta Republikanske stranke, ‘starom gardom’ – pa i potpredsjednikom Majkom Pensom – koji su do neke mjere ipak imali mogućnost modernizovanja raznih politika. Sada se Tramp ipak okružio ljudima koji znaju kako će, jednom kada dođu na vlast, koristiti poluge moći”, objašnjava sagovornica.
Ona upozorava da američka javnost od Trampa očekuje sprovođenje Projekta 2025., iza kojeg stoji “The Heritage Foundation”, a koji zapravo predstavlja ideološku skicu vladavine potencijalnog idućeg američkog predsjednika – obračun s navodnom “dubokom državom” i njenom birokratijom, politička imenovanja na stručne funkcije, rezove u raznim agencijama i unutar izvršne vlasti, a posebno tako da se utiče na klimatsku politiku ili na reproduktivna prava žena.
“Za Trampovu vanjsku politiku indikativan je izbor kandidata za potpredsjednika: radi se o senatoru iz Ohaja J. D. Vansu, vrlo zanimljivom liku koji je prošao put od apsolutnog protivnika Trampa – kojega je otvoreno upoređivao s Hitlerom – do glavnog promotera njegove politike sažete pod parolom ‘Ičinimo Ameriku sjajnom opet’. Vans je bio u službi u Iraku, potom je diplomirao pravo na Jelu, ali kroz cijelu svoju karijeru bio je izrazit protivnik američkog intervencionizma. Kada se prije dvije godine takmičio za Senat, bio je jedan od rijetkih glasova protiv miješanja SAD-a u rusko-ukrajinski sukob. Protivio se slanju pomoći Ukrajini, prijateljevao s Viktorom Orbanom i upravo na Mađarsku gledao kao na primjer toga kako se država treba voditi. Ako on ostane pri takvim stavovima, može se očekivati da se tradicionalne veze Evrope i Amerike neće održavati kroz institucije poput NATO-a i EU-a, nego preko istomišljenika poput Orbana”, kaže Grgić.
U eventualnom drugom Trampovu mandatu u Bijeloj kući, pojašnjava, sasvim sigurno može se očekivati zaokret u odnosu SAD-a prema transatlantskim odnosima – i upravo zato su se čelnici NATO-a na nedavnom samitu potrudili što više institucionalizovati pomoć Ukrajini te preuzeti konkretne obaveze barem da inicijalni udar u slučaju smjene vlasti u SAD-u ne bude previše razoran.
“Generalno, može se očekivati ispitivanje američke predanosti NATO-u, radikalan zaokret u borbi protiv klimatskih promjena i odustajanje od multilateralnih inicijativa – dok se aktuelni predsjednik zalaže za udruživanje sa saveznicima i partnerima, Tramp bi sve rješavao samostalno ili eventualno na bilateralnim bazama. I da, izvjesno je da će se na Kinu i dalje gledati kao na strateškog rivala, tu se ništa neće promijeniti”, dodaje Grgić.
Sve ovo, dakako, scenariji su za eventualni trijumfalni povratak Trampa u Bijelu kuću. Što u ovom trenutku ne samo da nije nemoguće, nego se, nakon atentata i istovremeno zbog sve nemoćnijeg protivkandidata, čini poprilično realnim