Mrle iz grupe Let 3 za BUKU: Došli smo do širokih masa, ne da im se svidimo, nego da ih malo prodrmamo

Grupa Let 3 izdominirala je na ovogodišnjoj DORI i, na opštu radost njihovih fanova, oni će  predstavljati Hrvatsku na Eurosongu 2023., koji se održava u Liverpulu. Po mnogima, ovo je bio odličan izbor, mada neki i negoduju, jer su mišljenja da su Mrle i Prlja pretjerali i da je njihova pjesma Mama ŠČ isuviše politički obojena. Međutim, ljubitelji čvršćeg zvuka, rokenrola i angažovanih tekstova, na strani su lettrijevaca i može se reći da je pjesma Mama ŠČ na neki način ujedinila onu urbaniju stranu Balkana. U svakom slučaju, niko nije ostao ravnodušan, i ekipa iz grupe Let 3 je, po ko zna koji put, uspjela u svojoj namjeri da skrene pažnju na sebe i pokaže profesionalne atribute kojima raspolaže. Cjelokupan performans koji su iznijeli na Dori pokazao je svjetski nivo ovoga benda, od muzičke produkcije do scenskog nastupa.


Novinar Buka magazina razgovarao je sa Damirom Martinovićem Mrletom, osnivačem i basistom grupe Let 3, na temu njihovog budućeg nastupa na Eurosongu i tom prilikom saznao niz zanimljivih detalja koji se odnose na ovu muzičku manifestaciju.     
 

BUKA: Prije svega, čestitam Vam na pobjedi na ovogodišnjoj Dori. Vi ste već navikli na uspjehe u svojoj karijeri, pa ste sigurno i očekivali da ćete biti ti koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za Eurosong 2023. godine.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Mrle: Hvala na čestitkama. Naravno, kad već kreneš u nešto što je u biti takmičenje, ponese te žar borbe, rađe bi po crnogorski bio drugi, neka netko potrebniji bude prvi. Ali to nam zaista nije bilo najvažnije, nego nam se činilo da možemo otvoriti neki novi prozor s kojega možemo vikati, figurativno rečeno, ono što vičemo kroz svu našu karijeru. Još i više, znali smo da se dernjava s toga prozora daleko čuje, što bi za nas moglo biti korisno. Pitanje je u stvari bilo: “Čekaj malo, pa možda sav taj sirovi sjaj Eurosonga može i naštetiti našoj auri?”

BUKA: Kakve impresije nosite sa Dore i da li Vam smeta sva ova pompa oko LET 3 i pjesme MAMA ŠČ?

Mrle: To je to pitanje, da li nam to koristi ili nam odmaže. Za razliku od drugih relativno popularnih izvođača, mi ipak nismo estrada, a Eurosong je prije svega baš estrada. A opet, iako, dakle, nismo estrada, veći dio svoga postojanja trudimo se komunicirati s više ljudi nego što bi nam inače „pripalo“ kao alter rock bandu. S našim akcijama zaletimo se kao gusari u generalnu populaciju i onda se vraćamo svojoj osnovnoj publici koja nije jako široka. Slično je s Eurosongom, došli smo do širokih masa, ali ne primarno zato da im se svidimo, da postanemo popularniji, nego, kao i uvijek, s namjerom da ih malo prodrmamo, da se se neki i razljute.

BUKA: Međutim, Vaša pjesma MAMA ŠČ, koliko god izgledala da se tu samo radi o humoru i veselici, ima političku poruku. Može li se desiti da Vi i ne odete na ovogodišnji Evrosong u Liverpul, jer ste prekršili pravilo da pjesma ne smije imati političku notu u sebi?

Mrle: Ta pjesma potpuno je u duhu jednoga dijela našega rada. Oduvijek imamo pjesme koje su, recimo, više straight, nekada baš ono alter zvuk, pržiona, i s druge strane pjesme koje su s više humora. Kod nekih taj humor prelazi u neku vrstu ludila, kao da su iscjedak deset dana orgijanja. Takve pjesme uglavnom imaju jaku igrivu i nadrealnu notu, humor u njima nije bukvalan, uvijek je tu izmiješana i satira, sarkazam, bizarno. Recimo Kurcem u čelo, Riječke pičke ili Rado ide Srbin u vojnike, pa i Drama i tako dalje. Ne bi bilo ovakvoga Leta 3 da često nismo bili politički ili društveno nekorektni. Mama ŠČ je jedna takva pjesma, ima poruku koja se može različito čitati, ali ne kao direktan politički angažman, ili kao huškačka u bilo kojem smislu. Zato ne vidimo razlog za zabranu, ali ako do toga dođe, neka, možda se konačno i Papa javi, pa presudi. Nemamo mi više pet banki, pa da možemo čekati unedogled.

BUKA: Očigledno je da je Vaša pjesma zapravo antiratna i da radite sprdnju na račun moćnih koji drže sve konce u svojim rukama. Šta je to toliko opasno u Vašoj pjesmi?

Mrle: Pa i antiratni stav može biti opasan za neke. Osim toga, mi sa svojom ukupnom pojavnošću uvijek šaljemo i dodatne poruke, verbalne ili neverbalne, a to najčešće iritira hejtere, one koji ne vole različite, nazadnjake, vlast i siledžije drugih vrsta, bahate i ohole.

BUKA: Mislite li da će poruka Vaše pjesme ikada stići do ušiju “onog malog psihopate” i sličnih psihopata koji vijekovima igraju uloge bogova, izazivajući strah i bijedu na planeti Zemlji?

Mrle: Izgleda da takvi najlakše opaze kad ih netko narajca i zato ćemo kao umjetnici pojebati i ovcu. Dosta smo takvih već raspjenili, ali još važnije je da stalno podsjećamo one bespomoćnije, jadnije, one u manjini, da znaju da smo tu, s njima, da ima netko tko igra za njih. I opet, umjetniku nikad dosta, ponekad je potrebno i te naše malo drmnuti, pitati, čekaj malo bato, zar i ti ne bi zguzio vulkanizera Marka ili kakvu domaću životinju.

BUKA: Ovih mjeseci non-stop si vježbao, a snimke mukotrpnog treniranja mogli smo vidjeti i na tvom Fejsbuk profilu. Da li si se zapravo sve vrijeme isključivo spremao za nastup na Dori i koliko je fizička spremnost važna da se iznese sav taj teret vezan za pjesmu Evrovizije?

Mrle: Spremao sam sebe i čupače pičke, dio naše publike, jer džaba ti mašta i moralno držanje ako nema fizičke spreme. Moramo na tome raditi, ipak ukupno imamo skoro pet stotina godina.

BUKA: Vi preko medija zvanog muzika šaljete poruku ljubavi, mira i tolerancije, ali na svojstven, a neko bi rekao i ekstravagantan način. Da li su te poruke doprinijele da se bar za mrvicu promijeni svjest ovdašnjeg puka, koji, čini se, sve dublje i dublje pada u letargiju. Bendovi kao što ste vi, izgleda, ovdašnje stanovništvo ne mogu da probudi iz te apatije?

Mrle: Nastojimo biti optimisti, iako se i nama ponekad čini da tonemo, da je letargija sve žešća. Teško da popularna muzika može dizati cijela društva iz apatije, ne znam da li se to ikada u povijesti dogodilo na nekom širem planu. Recimo da usred nekog rata, zbog djelovanja svojih rock bandova, ljudi u napadnutim, razrušenim i uništenim državama ipak budu fenomenalno raspoloženi, obasipaju svoje tlačitelje cvijećem i pjesmom, peku kolače od balege i u tome uživaju. Ali, može se nešto dogoditi usitno, pa od mrvice do mrvice, ipak dovoljno da se možemo pitati kako li bi tek najebali da nema tih mrvica.

BUKA: Vaša pjesme su satirične, provokativne, ali i šaljive i humoristične. Čini se da sve manje ljudi razumije šalu i da se današnji čovjek sve manje šali i smije. Kako nasmijati ljude, a da ne budete “kamenovani” i kritikovani?

Mrle: Humor je bitan sastojak rada, ali je rijetko sam u sebe. Važnije nam je biti kritikovani, pa i „kamenovani“, ako se to dogodi zato jer smo isprovocirali moćnike, ili pak rulju željnu vjerskih i ideoloških litanija.

BUKA: Smeta li Vam ta nekada čak i pretjerana i neosnovana ozbiljnost kriznih situacija i zabrinutost ljudi? Imamo li razloga barem pet minuta na dan da se nasmijemo i pomislimo o nečem drugom osim o ratu, migrantima, koroni i sličnim temama?

Mrle: To su već pitanja o mentalnom zdravlju populacije, pa i self help teme. Vjerovatno je bolje baviti se nečim kreativnim i dio dana potrošiti na smišljanje kako nešto isčarati, pa makar to bio goblen divnog čovjeka Aleksandra Vućića u svoj njegovoj nesebičnoj patnji.

BUKA: Bend ste koji neko voli, a neko manje voli. Čini se da ste svima simpatični i da vas niko ne mrzi. Kako postižete taj elan i u svojim zrelijim godinama, šta vas održava u toj pozitivi? Nevjerovatno da vi imate više energije u sebi nego neki bendovi koji su trideset godina mlađi od vas.

Mrle: Hvala na komplimentu, čini se da si pravilno primetio. Dobra strana naše ukupnosti doduše jest u tome, da nas ovi potencijalni mrzitelji teško nanišane. Taman ih podbodemo, oni naštimaju snajper, a mi raspalimo neko veselje, pa smo opet raja. Nekad izgledamo kao međedi čergaši, ali ne bi nam prijalo da je to naša stalna i jedina slika.

BUKA: Vaše pojavljivanje na Eurosongu je, bar po meni, slično onom nastupu kada se Rambo Amadeus, na istoj manifestaciji, pojavio sa svojom pjesmom “Euro neuro”. Čini se da Vi nemate ambicije da Vas ova pobjeda na Dori probije na evropsku ili svjetsku muzičku scenu, već da hipereuforičnim nastupom skrenete pažnju na ozbiljne stvari koje prijete planeti Zemlji i civilizaciji.

Mrle: Pa, donekle je to točno, ili da barem skrenemo pažnju na zanos ludiranja, na stid koji treba da nas obuzima zbog toga što volimo pare, droge i slične životne radosti.

BUKA: Vjerujete li u svijetlu budućnost?

Mrle: To je teško egzistencijalno, filozofsko, pa i antropološko pitanje. Da li kao ljudi moramo biti optimisti samo kao individue, u smislu da očekujemo neko dobro za sebe i za nama najbliže. Ili trebamo biti optimisti iako znamo da slijedi atomski rat, ali računamo da će nešto ljudi ipak preživjeti i dvjesto godina kasnije živjeti u nekoj pećini skupa s Jožom Manolićem, i crtati muda od jelena na stijenu.

BUKA: Poruka čitaocima BUKA magazina.

Mrle: Plešite rajo Žikino kolo, jebe vas Let 3 u dupe golo.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije