Borbi
roditelja djece sa poteškoćama u razvoju u Banjaluci se ne nazira kraj.
Danas
su se sa svojom djecom okupili ispred zgrade Vlade Republike Srpske, jer su
nakon dva mjeseca čekanja konačno dobili odgovor iz resornog ministarstva
zdravlja kojim se on proglašava nenadležnim za rješavanje njihove probleme, a lopticu odgovornosti prebacuje na Narodnu skupštinu Republike Srpske.
Kako
je ovom prilikom podsjetila Nataša Krivošija Filipović, majka djeteta sa
poteškoćama u razvoju problem je nastao nakon posljednjih izmjena Zakona o
dječijoj zaštiti, koje su stupile na snagu početkom ove godine. One, između ostalog, predviđaju da naknada za roditelje njegovatelje bude u visini najniže plate u
Srpskoj, a sve je zakomplikovano uveđenje kategorizacija bolesti djece, te
samim tim ne mogu svi roditelji da dobiju status njegovatelja: “Prošle sedmice sam dobila odgovor od
resornog ministarstva koji smo čekali dva mjeseca, a jedan pasus iz tog
odgovora me je zaista dotukao, a to je dio gdje oni objašnjavaju zašto je
privremeno oštećenje kod djece koja imaju autizam i metalne retardacije, iako
svi mi znamo, i laici koji ne studiraju medicinu, da lijeka nema i da će djeca koja
idu u Centar Zašiti me i nakon što završe školu, ostati kod
kuće sa mamam i tatom koji će se brinuti o njima. To je najžalosnije, kao i
činjenica da struka iz škole ne izađe i kaže kakvo je stvarno stanje“.
Naglasila
je i da roditelji koji su se danas okupili samo traže da zakon bude isti za sve, jer su u
Centru “Zaštiti me” neke majke su ostvarile sva prava, a neke ne.
„Dva su problema, komisija koja odlučuje da li
je dijete sa trajnim oštećenjem, a drugo kada predajemo neophodnu papirologiju za
roditelje njegovatelje u Fondu, i kada dobijemo odgovor da djetetu nije
potrebna 24-satna njega, zato jer dijete ide u školu, a opet je škola po zakonu obavezna
i mi djecu moramo dati u školu gdje provedu nepuna tri sata i oni na
osnovu toga zaključuju da mi ne možmo biti roditelji njegovatelji, jer se eto
neko drugi brine o našoj djeci. Kako se može očekivati da će neka firma mene
ili neku od ovih majki primiti na pola radnog vremena, sa slobodnim vikendima, a
svi znamo i da mnoge majke, čak i ta tri sata dok je dijete u školi, provodu ispred
škole, jer nekada dijete treba presvući ili nahraniti, ili mu jednostavno treba
roditelj“, pita Nataša Krivošija
Filipović.
Kako je ovom prilikom rekao
Stefan Blagić iz Restarta koji je zajedno sa okupljenim roditeljima radio na izradi
Nacrta pravilnika kojim bi se problemi roditelja njegovatelja riješili i koji
je zajedno sa njima uputio ministru Alenu Šeraniću, neshvatljiv je takav
nedostatak empatije.
„Na
ministru Šeraniću je bilo samo da potpiše, a mi samo svejdočimo prebacivanju
odgovornosti sa jedne na drugu instituciju- Centar za socijalni rad prebacuje
odgovornost na Fond zdravstvenog osiguranja, Fond na resorno ministarstvo, a sada
ministrarstvo na NSRS. Moraćemo izgleda da blokiramo ovaj put kako bi nas čuli,
pa neka policija hapsi ovu dijecu, ove majke, neka ta slika RS ode u svijet.
Ovo je trenutak da čitavo ovo društvo stane iza ovih majki. Sredstva iz budžeta
su minimalna i prema našoj računici to je oko 400.000 KM na godišnjem nivou“,
rekao je Blagić.
Podršku roditeljima je danas dao i narodni poslanik Milan Savanović, koji je izjavio da je ovo problem cijelog društva i da se on što prije treba riješiti.
Ubrzo nakon održanog okupljanja,
regovalo je i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS saopštenjem u kome između
ostalog navode da je pravo na naknadu roditelju-njegovatelju ili njegovatelju
specifično pravo, te da ono podrazumijeva posebnu cjelodnevnu njegu, odnosno
preduzimanje medicinskih i nemedicinskih radnji od strane
roditelja-njegovatelja sa ciljem sprečavanja fizičkog i psihičkog zapuštanja
djeteta sa smetnjama u razvoju: „Posebna njega je isključivo njega koja se
pruža u kućnim uslovima i predstavlja smještaj u sopstvenu porodicu, odnosno
prevenciju smještaja u ustanovu socijalne zaštite. U tom smislu, važno je
naglasiti da nije svim licima koja su potpuno zavisna od tuđe njege i pomoći
potrebna posebna njega, odnosno cjelodnevna njega koja podrazumijeva iskorak
prema osobama sa najtežim oblicima invaliditeta. To je nedvosmisleno i precizno
objašnjeno i roditeljima i predstavnicima udruženja „ReStart Srpska“ koji su se
ranije obratili Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske sa
inicijativom za izmjenu propisa u ovoj oblasti. U odgovorima na njihovu
inicijativu navedeno je i da prijedlozi koje su uputili nisu u skladu sa
nadležnostima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, kao ni sa standardima
i pravilima stručnog rada u oblasti invalidnosti“.
Takođe
su naveli i da „institucije koje sprovode zakone, a u konkretnom slučaju centri
za socijalni rad, imaju odgovornost da istinito, adekvatno i detaljno objasne
korisnicima koje im pravo pripada, te od istih očekuje da propise u ovoj
oblasti vjerodostojno interpretiraju i dosljedno sprovode“. Napominjemo da
korisnici uvijek mogu koristiti i pravo na žalbu drugostepenom organu ili
pokretanje upravog spora kod nadležnog suda.