Dejtonski mirovni sporazum, koji je označio kraj krvavog sukoba u BiH s kraja prošlog vijeka, neizostavna je tema i 30 godina poslije, najčešće kao tačka razdora tri konstitutivna naroda u BiH, koji, svako na svoju vodenicu, tumači ovaj dokument, ali i kao sredstvo političkog potkusurivanja u periodu izbora ili kriza.
Iako je praksa da se Dejton “uzima u usta” oko datuma njegovog potpisivanja, kada se iznose činjenice zašto je on važan, a zašto ne, u nekoliko prethodnih godina stanje je takvo da se gotovo svaka krizna situacija (a takve su u BiH na dnevnom nivou), koristi da se onaj drugi optuži da krši Dejton i prava koja su njime zagarantovana.
Posljednjih godina tinja otvoreni sukob među sarajevskim i banjalučkim političkim vrhom, odakle pljušte međusobne optužbe, a slučaj defilovanja akademaca Vojske Srbije Sarajevo je iskoristilo da još jednom poruči kako Srbija i Republika Srpska pokušavaju obrisati međusobne granice, ne pitajući ni Ustav BiH ni Dejton.
Dio bošnjačkih političkih elita ne zanimaju ni poruke zvaničnog Beograda da Srbija u svakom smislu poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, te su pomenuti dolazak akademaca povezali i sa Deklaracijom Svesrpskog sabora, kako bi nametnuli staru ideju, koja pogoduje Bošnjacima, a to je unitarna BiH i ukidanje postojanja Republike Srpske.
A činjenica da bez ove Republike Srpske nema ni ove BiH, ne zanima ih mnogo, poput Zukana Heleza, ministra odbrane BiH, koji je nedavno čak kazao da je Dejtonski sporazum bio greška i da bi stvari trebalo da se naprave ispočetka.
S druge strane, iz Republike Srpske se konstantno čuju poruke da je Dejton osnov svega i da se moraju poštovati prava i ingerencije oba entiteta, jer bez toga BiH nije održiva.
Ali je tačno da se iz Banjaluke sve češće pominje riječ otcjepljenje, koje je, budimo realni, uz ovoliku ulogu međunarodnog faktora i same BiH, teško zamislivo.
Ali, činjenica je i da se na izjave i postupke rukovodstva Republike Srpske diže domaća i strana kuka i motika, dok se na sarajevske priče i stavove ćuti.
U kompletnoj situaciji najmirnija je hrvatska strana, koja (bar javno) ne istupa toliko sa eventualnom problematikom koju im je donio Dejton.
Darko Momić, novinar, smatra da je Dejtonski mirovni sporazum višestruko derogiran, jer, kako tvrdi, današnja BiH ne liči na onu kakva je stvorena ovim međunarodnim ugovorom.
“Pri tome je najveći paradoks da su potpuno promijenjena stanovišta u odnosu na ona iz perioda kada je potpisan. Srbi nisu pretjerano blagonaklono gledali na Dejton krajem 1995. godine i u prvim poratnim godinama, prije svega zbog ‘gubitka’ Sarajeva i zapadnokrajiških opština, za razliku od Bošnjaka koji su slavili Dejton. Situacija se kasnije potpuno promijenila, pa Bošnjaci Dejton gledaju kao privremeno rješenje i luđačku košulju koje BiH treba da se oslobodi, a Srbi kao garant opstanka Republike Srpske”, navodi Momić za “Nezavisne novine”.
Apsurdno je, kaže, i to što Bošnjaci optužuju Srbe za rušenje Dejtona, jer, kako kaže, politička rukovodstva Srpske i Srbije apsolutno ne dovode Dejton u pitanje.
“U posljednjoj Deklaraciji Svesrpskog sabora nema nijednog slova kojim se ruši Dejton, a svi raniji potezi iz Srpske usmjereni ka vraćanju nadležnosti, koji su opet pogrešno tumačeni kao rušenje Dejtona, ostali su mrtvo slovo na papiru”, kazao je Momić, koji je u daljem apsolutno uvjeren da su Bošnjaci ti koji ruše Dejton uz podršku međunarodnih predstavnika, konkretno šefova OHR-a i stranih sudija u Ustavnom sudu BiH koji su glavni generatori svih političkih kriza u BiH.
“Na kraju, Dejton je najkomotniji Hrvatima kojima je jedino ozbiljno sporno pitanje izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH”, zaključio je Momić.
Politikolog Mirko Matić ističe da je Dejton uvijek aktuelna i popularna tema, te da su toga i te kako svjesni političari, zbog čega ga sve češće svjesno vraćaju u fokus.
“Kada god je potrebno da se pažnja javnosti skrene sa ozbiljnog problema, koriste Dejton kao argument. Naš veliki neuspeh je činjenica da je sporazum koji je potpisan pre više od 30 godina i danas tema broj jedan u državi. Dejtonom je rat završen, ali je on otvorio novo poglavlje sukoba, koji sada nisu oružani, ali su svakako ozbiljni i sprečavaju dalji napredak države”, rekao je Matić za “Nezavisne novine”.
Da priča o Dejtonu zavisi od ugla iz kog se gleda, te potreba za koje se daje određena izjava, uvjeren je i Danijel Vidović, politikolog iz Mostara. Sada je, kaže, predizborno vrijeme, a velike teme, poput ove, služe jako dobro za homogenizaciju biračkog tijela.
“Kad je u pitanju konkretno dejtonski ustroj BiH, svi smo svjesni nedostataka i sistemskih pogrešaka koje su ugrađene u političku strukturu BiH, ali s druge strane to je okvir u kojem djelujemo i još ćemo dugo u tom stanju ostati, pogotovo imajući u vidu sasvim suprotne poglede političkih predstavnika tri konstitutivna naroda na budućnost BiH”, ističe Vidović za “Nezavisne novine”.
Smatra i da u aktuelnoj situaciji ključnu ulogu imaju međunarodni predstavnici koji svojim širokim i proizvoljnim tumačenjima nastoje da situaciju u BiH naprave u skladu sa svojim političkim interesima.