Prvo je
predsjednik entiteta Milorad Dodik govorio kako USAID finansira mnoge “projekte”.
Nakon toga je Vlada Republike Srpske odlučila da prekine odnose sa ambasadorima
ove dvije zemlje. Nedugo nakon toga Dodik je rekao kako novinari neće da ga slušaju i
kako ne prekida odnos sa Amerikom već američkim ambsadorom.
“Niko nije
prekinuo saradnju sa Amerikom. Od početka je bilo, američki ambasador koji
pravi smutnje ovdje u BiH i njegovo osoblje, koje čine najčešće domaći ljudi,
kojih je preko 90% zaposleno iz Sarajeva, Bošnjaka, koji kreiraju politiku
američke ambasade, s njima neću da sarađujem i, naravno, sa izaslanikom
Eskobarom, koji je došao da lomi stvar. Svi ostali redovni sastanci će se
održavati. Mi poštujemo Ameriku, poštujemo američki narod, ne poštujemo
američkog ambasador”, rekao je Dodik.
No da je
između ambasadora i države koja ga je poslala u BiH znak jednakosti potvrdio je
američki državni sekretar Antony Blinken.
“Napadi
Milorada Dodika na osnovna prava i slobode u Republici Srpskoj pokazuju da je
na autoritarnom putu predsjednika Putina. State Department, kojeg zastupa
ambasador Murphy, nastavlja se zalagati za demokratsku i prosperitetnu
budućnost koju svi građani Bosne i Hercegovine zaslužuju, napisao je Blinken na
Twitteru.
Politička
analitičarka Tanja Topić za BUKU komentariše Dodikove poteze i odnos prema
ambasadorima dvije velike svjetske sile.
“Taj odnos je u najmanju ruku čudan i
zbunjujući, barem za nas obične smrtnike. Zašto? Najprije nivo vlasti, koji
nema tu vrstu ingerencije bavi se diplomatskim odnosima i kompetencijama. Onda
nam se objašnjava da to nije prekid veza sa tim zemljama, već sa njihovim ambasadorima
u BiH, što je ili potpuno nepoznavanje načina na koji funkcioniše diplomatija
ili obmanjivanje ovdašnje javnosti. Ambasadori nisu, poput naših, slobodni
strijelci, koji provode neke sopstvene zamisli, već isključivo postupaju prema
nalozima sopstvene države”, kaže Topić za BUKU.
Svoditi
odnose sa nekim zemljama, dodaje, na lične daleko je od profesionalnih i
diplomatskih manira.
Dodika mnoge
evropske zemlje i mnoge države širom svijeta ne podržavaju, ali mu posebno
smetaju američki i britanski ambasadori.
“Teško je
reći zašto su strelice odapete upravo prema dvojici ambasadora, uz ogradu da
ovdje nije riječ o odnosu prema njihovim državama, i kada su upravo te dvije
države, ne ta dva ambasadora neke političare iz Republike Srpske stavile na
crnu listu. Taj gnjev se spušta i na niže nivoe u ambasadama, lokalno osoblje,
kojima se pripisuju nadnaravne diplomatske i poliitičke moći”, dodaje Topić.
Dodik je
rekao kako lokalno osoblje u ambasadama kreira politiku te dvije ambasade što
nije slučaj ni u jednoj diplomatskoj misiji.
“Ovdje nije
riječ o zamjeranju ili nezamjeranju prema velikim silama, ovdje je riječ o
nedostatku minimalnog poštovanja i uvažavanja predstavnika država, koje su
uložile mnogo novca sopstvenih poreskih obveznika, i to od poboljšanja
infrastrukture u lokalnim sredinama do opremanja bolnica, sudova, javnih
ustanova. I iskazivanje poštovanja ne znači snishodljivost, daleko od toga. Ono
nije jednako omalovažavanje i ponižavanje, koje ovdje u prakticiranju poliitke
predstavlja poliitčki izraz balkanske mačo kulture”, smatra Topić.
Svrha
ovakvog djelovanja je, dodaje, jačati antizapadno raspoloženje među građanima,
ukazivati na „mračne“ strane i poteze, a nipodaštavati svu podršku i pomoć.
“Mislim da
je u ovoj konstelaciji snaga, kada se nađete u klinču, sa nadmoćnijim
poliitčkim protivnikom – moćnim silama, ishod unaprijed poznat”, odgovara Topić
na pitanje kakve će biti posljedice Dodikovog djelovanja.
Slobodan Šoja, bivši diplomata, za BUKU
komentariše Dodikove poteze te odgovara na pitanje da li je moguće prekinuti
odnos sa ambasadorom, a njegovati odnos sa administracijom Bijele kuće.
“U Bosni i
Hercegovini sve je moguće, naročito ono što je iracionalno i neozbiljno. Pa kad
je u pitanju šampion iracionalnosti i neozbiljnosti, te još mnogo čega
negativnog, onda je sve lakše. Posrijedi je zapravo tipičan primjer
privatizacije državnog u kojem pojedinac koji ne zna i ne želi pokazati da je
državnik po hiljaditi put dokazuje da je privatnik koji se brine samo o
privatnim interesima na štetu države i ljudi. Ali vratimo se na pitanje na koje
ću odgovoriti suprotno svim komentatorima koji će ovih dana govoriti o
„prekidu“ odnosa sa nekom ambasadom. Odgovor je „DA“. Može se prekinuti odnos
sa ambasadorom i ambasadom, a nastaviti njegovati odnosi sa Bijelom kućom i
Dauning stritom. Ali to podrazumijeva potpuno drukčije ponašanje, suptilnije,
kulturnije, mudrije i vještije. Ne zovu diplomatiju bez razloga umijećem i
umjetnošću. Dovoljno je bilo praviti se da je sve u redu a izbjegavati službene
susrete sa „nepoželjnim“ ambasadorima i pravdati se zauzetošću. Time bi se još
moćnije i svrsishodnije poslala skrivena a jasna poruka, a ambasadori stavili u
neugodnu situaciju”, kaže Šoja.
Smatra da je trebalo sve ostati u domenu privatnog, a nipošto
javnog. Da je ćutao i tako radio, Milorad Dodik bi nadmudrio sve.
“Čim su u mikrofon grunule njegove nove pogrešne i
nediplomatske riječi stavio je sebe u ulogu bahatog gubitnika. Osim što pjeva
falš, Dodik falšira i u govorima. Ukratko, privatni prekid odnosa sa ambasadom
može se čak smatrati individualnim pravom, ali dići to na zvanični nivo je
nemoguće i neozbiljno”, kaže ovaj bivši diplomata.
Službeni, odnosno zvanični, prekid odnosa sa ambasadom je
nešto što svijet ne poznaje i ne praktikuje. Jedina poznata institucija je
prekid diplomatskih odnosa sa cijelom zemljom, ali to ne može uraditi entitet
već država u veoma rijetkim, nepoželjnim i još ozbiljnijim situacijama.
“Liječenje privatnih frustracija jednog zabludjelog čovjeka i
štetočine ne spada u tu vrstu situacija”, dodaje sagovornik BUKE.
Pitanje je i kakvu
poruku Dodik šalje svojim ponašaljem, napadima na USAID, američkog i britanskog
ambasadora. Za Šoju, nema dileme.
“Uvijek istu, naopaku, netipičnu, neprofesionalnu, štetnu,
suludu, opasnu po vlastitu Republiku i njene stanovnike. Milorad Dodik je
doduše poznat kao osoba koja je privatizovala Republiku Srpsku i svu korist od
privatizacije uzima za sebe, a svu štetu prepušta građanima.”
Za Šoju je mnogo važnije pitanje kakvu će poruku građanima
Republike Srpske poslati Vašington i London.
“Ukoliko bi odgovorili nekim opštim sankcijama, prekidom saradnje
ili prekidom finansiranja projekata na prostoru Republike Srpske, iako na to
imaju puno i moralno i političko pravo, Vašington i London bi time ipak
pokazali da se ponašaju identično kao i Milorad Dodik. Naime, obje strane u tom
slučaju kažnjavaju građane Republike Srpske a najmanje Dodika. Zato bih volio
da odgovor na ovo pitanje istovremeno bude poziv i molba ambasadama SAD i
Velike Britanije da ne kažnjavaju nevine već da pronađu način da uzvratne
mjere, koje svakako moraju preduzeti, ne promaše cilj već da pogode isključivo
glavnog krivca.”
Ocjenjuje da je narod u Republici Srpskoj izmanipulisan i
teledirigovano ostrašćen, pa bi ga eventualne mjere koje bi pogodile građane
još više približile čovjeku za koga naivno vjeruju da ih štiti i brani.
“A cilj je da shvate da ih upravo on najviše ugrožava. Mislim
da velike sile nisu još dovoljno shvatile Dodikovu metodologiju sigurnog
vladanja. Ona je jednostavna: stalno otvaranje fronta prema državi, Bošnjacima
i velikim zapadnim silama. Taj sukob se svjesno brutalno otvara raznim
okrivljivanjima i vrijeđanjima. Potom se čeka iznuđena reakcija. Kad krene
kontranapad, Dodik traži zaštitu i solidarnost svog naroda koju, nažalost,
redovno dobija od naivnih ljudi ispranog mozga. Ako već bošnjačkim
nacionalističkim političarima sličnim Dodiku savršeno odgovara taj sukob s
Dodikom, ne vidim zaista zašto bi ozbiljnim stranim silama trebao sukob sa
neozbiljnim čovjekom koga mogu tako lako ignorisati.”
Za kraj razgovora kaže da je vrlo važno da se na Zapadu
shvati da bi u svakom njihovom sukobu s Dodikom, demokratski, kritički i
dobronamjerni dio stanovništva Republike Srpske bio redovno na gubitku.
“A kad je taj sloj ljudi gubitnik, perspektive i nade više
nema”, dodaje Šoja.