Ne možete vi dostaviti
prijedloga izmjena zakona, koliko ih mi možemo oboriti. Ovo je otprilike opis
situacije u Parlamentarnoj skupštini BiH u posljednjih nekoliko godina. Trebalo
bi dosta vremena da nabrojimo zakone koji su dobili podršku u Zastupničkom domu
Parlamenta BiH, a koji su potom oboreni u Domu naroda PSBiH.
I scenarij je uvijek isti.
Sve što prođe u Zastupničkom domu, uglavnom bude zaustavljeno u gornjem domu
državnog Parlamenta voljom delegata HDZ-a i SNSD-a koji i u ovom mandatu imaju
većinu u ovom domu. Zbog toga su ovaj dom kolege iz Zastupničkog nazvali i
groblje dobrih zakona.
Što su građani
siromašniji, to su političari u toj zemlji bogatiji
I danas se desilo nešto što
se dešava godinama. U Domu naroda je zaustavljena izmjena Zakona o platama i
naknadama u institucijama BiH kojom bi se zaustavio rast plata izabranim
funkcionerima koji imaju koeficijent 8.0 ili više.
Ovo zakonsko rješenje je
predložilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, a prethodno podržano jednoglasno
od tri člana.
Ukratko, ovo zakonsko
rješenje je bilo potrebno nakon što je prošle godine izmjenom zakona omogućen
rast plata policijskim službenicima, vojnicima, i drugim uposlenicima javnog
sektora, a koji nemaju ni blizu visoka primanja kao zastupnici, delegati, ministri,
članovi Predsjedništva, njihovi savjetnici itd.
Naime, zbog manjkavosti
postojećeg zakona, nakon što je porasla plata policajcu za 80 ili 100 KM, po
automatizmu je porasla plata i zastupnicima, ministrima i članovima
Predsjedništva, ali njima za iznos od 600 KM. Tako će sada nekima od njih
primanja preći i cifru od 6.000 KM kada se na osnovnu platu dodaju topli
obroci, odvojeni životi, smještaji, i koješta.
Ko barem malo prati politiku
u BiH zna da imamo preplaćene političke funkcionere. Malo gdje ćete u Evropi
naći primjer da jedan političar prima šest prosječnih plata te države.
Naprotiv, mnoge uređene evropske zemlje imaju praksu da im ljudi u politici
primaju otprilike dvije prosječne plate, a o učinku političara iz BiH i
uređenih evropskih zemalja bespotrebno je i govoriti.
Dakle, sve što su građani
jedne zemlje siromašniji, to su političari u toj zemlji bogatiji. Zato se u
uređenim zemljama poput Njemačke ne hrli tek tako u politiku, tamo je
privilegija raditi u realnom sektoru. O situaciji u realnom sektoru u BiH smo
pisali više puta, i svima je jasno koliko su vlasti uložile truda da
obezvrijede rad u ovom sektoru i da sputaju sve privrednike i radnike u ovoj
zemlji.
Upravo zbog toga imamo i
najviše političkih stranaka i političara, jer nigdje nećete zaraditi više novca
za manje rada.
Zbog toga danas imamo u
politici i to na značajnim funkcijama osobe koje ne čitaju zakone, i koje ne
znaju ni koje su im dužnosti. Imamo osobe koje se bave evropskim integracijama,
a koje nisu ni pročitale 14 preporuka Evropske komisije, pa su shodno tome neki
od tih funkcionera i funkcionerki uvjereni da smo ispunili skoro sve uslove na
evropskom putu.
No, vratimo se na obaranje
zakona. Bezbroj je pokušaja bilo do sada da se smanje plate ili ukinu pojedine
privilegije političarima, ali skoro svaki od tih pokušaja je, naravno, propao.
Teško se odvojiti od
nezarađenog novca
Kada godinama primate platu
od 6.000 KM, a da pritom ništa ne radite za građane koji vas plaćaju, onda je,
valjda, sve teže rastati se od
nezasluženog novca.
Koliko je samo bilo
protivljenja pokušaju ukidanja tzv. “bijelog hljeba” i otpremnina i upravo ta
činjenica najbolje opisuje karakter ljudi koje smo poslali na ključne pozicije
da brinu o našim interesima. Dakle, oni se ne bore samo za plate u toku
aktivnog rada, već se grčevito bore i da zadrže privilegiju koja je običnom
radniku nepojmljiva.
Baš kako su privrednicima
uspjeli izmisliti brojne parafiskalne namete, tako su i sami sebi izmislili
brojne privilegije, pa tako i kada vam istekne mandat u Parlamentu primate
platu šest mjeseci da lakše podnesete rastanak od nezarađenog novca.
Kada je riječ o prijedlogu
koji nije dobio podršku u Domu naroda, a kojim bi se zaustavio rast plate
izabranim funkcionerima, zastupnici HDZ-a su, naravno, imali isprike. Kazali su
kako je prijedlog loš jer omogućava rast plate onome ko ima manji koeficijent
od 8, pa to može rezultirati time da zamjenik glavnog revizora ima veću platu
od glavnog revizora. Ili da direktor neke agencije imao platu kao ministar u
Vijeću ministara BiH.
Iako je ovo zakonsko rješenje
trebalo biti privremeno, dok ne dobijemo od Vijeća ministara sveobuhvatno
zakonsko rješenje kojim bi se plate parlamentaraca i ministara odvojile od
ostatka javne uprave, ono nije dobilo podršku.
“Ovo je treći zakon koji dolazi do
nas, a koji se tiče plata. Uz sve drugo što članovi Predsjedništva imaju ovlasti,
sad smo došli u situaciju da se predlažu i zakoni. Bilo bi korektno da smo svi
pročitali obavijest od Vijeća ministara gdje se na zadnjoj sjednici stavlja u
obavezu resornom ministru usklađivanje zakona o plaćama na način da oni
odslikavaju stvarno stanje. Ja bih vas zamolio da zakoni koji dođu ovdje budu
po redovnoj proceduri, što znači da dođu od Vijeća ministara”, kazao je
drugi zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH Dragan Čović (HDZ).
Priču o tome da zakoni
trebaju doći od Vijeća ministara smo slušali prethodne četiri godine. Ali,
Vijeće ministara u kojem je participirao Čovićev HDZ nije dostavilo adekvatan
broj zakona za vrijeme svog mandata. Naprotiv, aktivniji od izvršne vlasti su
bili zastupnici, koji su predlagali korektne zakone, ali, naravno, oni nisu
nikada prošli preko HDZ-a i SNSD-a upravo s opravdanjem “da imamo Vijeće
ministara koje treba da predlaže zakone.”
Kad nemaš argumenata, ti
samo reci populizam
Dakle, matrica Čovića i HDZ-a
je uvijek ista. Svako zakonsko rješenje koje bi vodilo ka smanjenju privilegija
izabranih funkcionera ocijenjeno je kao populizam.
Kao populizam Čović je prije
samo dva dana okarakterizirao i prijedlog kojim bi se smanjile otpremnine
parlamentaraca sa 30.000 na 10.700 KM.
I brojni su drugi primjeri kojima
su kadrovi HDZ-a, ali i SNSD-a zakonska rješenja ocjenjivali kao populistička,
a u međuvremenu, od Vijeća ministara kojim su zajedno s SDA i DF-om upravljali
nikada nismo dobili bolja rješenja.
Sve što ide u smjeru
smanjenja nezasluženih privilegija političara je za HDZ populizam, samo je
plata od 6.000 KM pragmatizam.
I nažalost, nisu kadrovi
HDZ-a zaustavljali samo prijedloge koji se tiču njihovih plata i privilegija,
već nisu pružili ni podršku prijedlozima od kojih bi koristi imali teško bolesni
građani.
Naime, u Parlamentu BiH
nikada nije zaživio i dobio podršku prijedlog kojim bi se pet posto od akciza
na duhan izdvajalo u entitetske fondove solidarnosti za teško oboljele građane
BiH.
Iako bi bilo logično da se
novac od duhanskih proizvoda koristi za liječenje teško oboljelih, političari
nisu dopustili da za ovu svrhu ode čak ni pet posto, već sav novac od akciza
ide u budžet. U isti onaj budžet iz kojeg se finansiraju ogromne plate političara,
i sve njihove nezaslužene privilegije.
A pacijenti? Oni se i dalje
liječe od humanitarnih akcija i dobre volje građana koji priskaču u pomoć onima
koji su u potrebi.
To što ovakav prijedlog
nikada nije prošao nema opravdanja i nema tog populizma kojim se ukaljani obraz
može saprati.