Centralu je 13 godina gradila njemačka firma “Siemens und
Halske”, a 3. i 4. aprila 1895. godine u Sarajevu je izvršeno probno
paljenje električne rasvjete.
Svjetlo je prvo obasjalo tadašnju zemaljsku vladu, a potom su se
upalili fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrekinici.
Električni fenjeri su zamijenili plinske koji su se koristile od
1914. godine. Nakon probnog, pravo električno osvjetljenje uvedeno je 1.
maja 1895. na Apelovoj obali zajedno s pokretanjem prvog električnog
tramvaja.
I tako je Sarajevo dobilo rasvjetu ulica, javnih objekata i stanova, a
zatim i pokretanje industrijskih pogona prije mnogih evropskih gradova –
Londona, Pariza, Ljubljane i 12 godina prije Zagreba.
Danas, skoro stoljeće i pol, elektrocentrala koju je narodni heroj,
partizan Valter Perić, branio životom, polako odlazi u prošlost.
Zidovi dragocjenog nacionalnog spomenika počeli su se urušavati jer
je njihova okolina prodata kapitalistima, a država iznad koje stooji
veliki znak upitnika, odavno ne brine o dragocjenim građevinama.
Elektrocentrala Valter Perič nekada je bila svjetlo gradu na Miljacki, svjetlo koje ga je obasjalo na međunarodnoj pozornici.
Danas je mračni spomenik tranzicije, korupcije i privatizacije.
A možda je to i simbolika, ovdje je svjetlo davno ugašeno, a urušavanjem njegovog izvora, teško će ga neko ponovo upaliti!