Samo sam rekao da razvaljujem krov u subotu i svi su se od sebe prijavili. I u Foči, i ovdje, svi smo mi zajedno, pomažemo jedni drugima
U godinama u kojima su građani zaokupljeni vlastitim problemima, planovima i interesima, kad im u njihovih četiri zida ponestaje vremena i za same sebe a kamoli komšiju i prijatelja, prizori iz Ilovače kod Goražda vraćaju nadu da će budućnost biti bar malo biti bolja.
Kuća Latifa Vranjače pretvorena je u gradilište i izgleda poput mravinjaka, na njenom krovu par desetina majstora, čija dozivanja, šale, zvuci čekića i testera vraćaju uspomene na neka sretnija vremena, kada se nijedan veći posao na selu nije mogao završiti bez poznate bosanske “mobe”.
– Ovdje smo zbog našeg Latifa, s kojim smo zajedno u firmi 20 godina. Nijednog momenta nije bilo dileme da li pomoći ili ne. On s nama radi, druži se, svi smo to rado i objeručke prihvatili. Znam da ovo nije nešto što se trenutno može vidjeti, ali se dešava tamo gdje su dobri ljudi i gdje cijene jedni druge. Ja Latifu pomognem šta god mu treba, a i on zbog mene ode u Goražde, ako treba neku stvar da završi. Ovo je nešto što mi stariji pamtimo iz prošlosti, što je bilo zdravo i lijepo. Bilo je razgovora, smijeha i pjesme među ljudima – kaže Mića Davidović.
Latifovim prijateljima i radnim kolegama iz fočanske firme “Konstruktor” poziv nije bio ni potreban. Dovoljna je bila informacija da planira zamjenu dotrajalog krova, pa da neradni dan, nakon radne sedmice, provedu na krovu. Dok se prošlošću gravirani šavovi među narodima danas nastoje učiniti što labavijim, zbog činjenice da Latifu pomažu prijatelji iz Foče, Ustikoline i Goražda, i Srbi, i Bošnjaci, „moba“ u Ilovači izgleda još ljepša i važnija.
– Samo sam rekao da razvaljujem krov u subotu i svi su se od sebe prijavili. I u Foči, i ovdje, svi smo mi zajedno, pomažemo jedni drugima što treba i uvijek se jedni na druge možemo osloniti – kaže Latif Vranjača.
Do kraja dana bit će vremena i za predah, druženje, ali i pjesmu, onako kako se u ovoj zemlji decenijama radilo, u vremenima kada su i nastajale poslovice da se čovjek na čovjeka oslanja, a da je komšija nekad preči i od brata.